Policija se nalazi pred ozbiljnim izazovima u vezi sa sve učestalijim brutalnim ubistvima i nasilnim napadima, čiji su izvršioci nerijetko pripadnici kriminalnih klanova. Alarmantan broj likvidacija u kratkom vremenskom periodu ukazuje na ozbiljne nedostatke u djelovanju policije i državnih organa koji bi trebalo da preduprijede ovakve događaje. Od novembra prošle godine do danas dogodilo se čak šest ubistava, a najnoviji slučaj, dvostruko ubistvo Petra Lipovine i Žarka Pejakovića, jasan je signal da je bezbjednosna situacija izmakla kontroli.

Profesor kriminologije Velimir Rakočević ukazao je na zabrinjavajući trend povratka nasilja na ulicama, ističući da su najnoviji zločini sve brutalniji, sa žrtvama koje nemaju nikakve šanse da prežive. Prema njegovim riječima, evidentno je da zaštitne mjere nisu na adekvatnom nivou, jer počinioci koriste najmodernije metode i municiju, planirajući sve do najsitnijih detalja. Ovo ukazuje na činjenicu da policija nema efikasne mehanizme za preventivno djelovanje niti za suzbijanje uticaja organizovanih kriminalnih grupa.

Slučaj Lipovine i Pejakovića otkriva nivo profesionalizma među kriminalcima, ali i slabosti u radu policije i tužilaštva. Rakočević naglašava da su ovi zločini besprijekorno organizovani – od praćenja i odabira pravog trenutka za napad, preko bježanja sa mjesta zločina, do uništavanja svih tragova. Dok kriminalne organizacije pokazuju visok stepen koordinacije, državne službe očigledno nemaju plan niti strategiju za efikasnu borbu protiv njih, čime se ugrožava bezbjednost građana i urušava povjerenje u institucije.

Ovaj događaj nije izolovan slučaj, već je samo nastavak talasa nasilja koji traje već godinu dana. Prethodnih nekoliko mjeseci, zabilježeni su brojni slučajevi napada i pokušaja ubistava. Na primjer, u novembru prošle godine, projektil koji koriste vojne formacije ispaljen je na blindirano vozilo u kojem su bili Igor Mašanović i Nikola Drecun, koji su ostali nepovrijeđeni. Ovi incidenti su u velikoj mjeri prošli bez značajnijih reakcija policije, koja, čini se, nema efikasne metode za rješavanje ovih slučajeva.

Činjenica da se jedan broj pripadnika kriminalnih grupa nalazi na slobodi samo dodatno komplikuje situaciju. U prilog tome ide i slučaj Beranca Harisa Kočana, koji je osumnjičen za napad na Mašanovića i Drecuna, a kasnije i za ubistvo Radovana Markovića. Ovakvi primjeri dodatno dokazuju neefikasnost policijskih službi, koje nisu uspjele da spriječe ove napade i uhapse odgovorne na vrijeme.

Pitanje ostaje: koliko će još biti brutalnih likvidacija prije nego što nadležni organi preduzmu odgovarajuće korake? Svako novo ubistvo, poput onog Petra Kaluđerovića i Dragana Roganovića, koji su stradali u eksploziji u junu ove godine, kao i likvidacija Vaska Lješkovića u septembru, dodatno destabilizuje bezbjednosnu situaciju i pokazuje da policija nije sposobna da obezbijedi sigurnost građanima.

Rakočević naglašava da bi nastavak ovakvih incidenata mogao da dovede do “kapitulacije države pred kriminalcima”, što je scenario koji se ne smije dopustiti. Međutim, bez adekvatne reakcije, upravo taj ishod postaje sve izvjesniji.