Ponovo se zaoštrava slučaj “Telekom”, jedna od najdugovječnijih i najosjetljivijih afera u crnogorskom pravosuđu. Nakon što je Viši sud saopštio da u ovom predmetu ne postoji tzv. relativna zastara krivičnog gonjenja, iz Vrhovnog državnog tužilaštva najavili su da će pred Vrhovnim sudom tražiti zaštitu zakonitosti tog rješenja.

Iz Višeg suda, međutim, tvrde da je zastarijevanje u više navrata prekidano procesnim radnjama koje su preduzimane radi otkrivanja učinilaca krivičnih djela. Kako je pojašnjeno, upravo su te radnje dovele do toga da zastara nije nastupila.

Portparolka Višeg suda Marija Milovanović navodi da se iz spisa predmeta jasno vidi kontinuitet postupanja.

– U periodu od vremena koje je označeno kao vrijeme izvršenja krivičnog djela preduzete su brojne procesne radnje kojima je prekinuto zastarijevanje. Na primjer, saslušanje svjedoka 2013. godine putem međunarodne pravne pomoći, nakon kojih radnji zastarijevanje počinje ponovo da teče, u smislu člana 125 ZKP-a. U konkretnom slučaju, u odnosu na navedena krivična djela nije nastupila takozvana relativna zastarjelost krivičnog gonjenja, već ona i dalje teče – kazala je Milovanović.

Suprotno tome, iz Vrhovnog državnog tužilaštva poručuju da je u postupanju Višeg suda došlo do povrede zakona, zbog čega će se obratiti Vrhovnom sudu zahtjevom za zaštitu zakonitosti. Iz te institucije tvrde i da je vanpretresno vijeće Višeg suda cijenilo radnje iz drugog postupka, a ne iz predmeta koji je formiran po krivičnoj prijavi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) iz 2019. godine, što je, kako navode, izazvalo pravnu zabunu.

Da je cijela situacija proizvela konfuziju u javnosti i otvorila suprotstavljena tumačenja, smatra i analitičar Stevo Muk, koji ocjenjuje da se radi o složenom predmetu sa više nivoa odgovornosti i učesnika.

– U suštini, mislim da je ova konfuzija i razlika u mišljenjima nastala zbog kompleksnosti cijelog predmeta, zbog više lica koja su bila obuhvaćena ovim krivično-pravnim događajem, vjerovatno i zbog više tužilaca koji su postupali u tom predmetu – rekao je Muk za RTCG.

On smatra da Vrhovno državno tužilaštvo ima pravo da traži zaštitu zakonitosti, ali naglašava da će konačnu riječ imati Vrhovni sud.

– Ako Vrhovni sud potvrdi stav Višeg suda da zastare nije bilo, onda se otvara pitanje odgovornosti u državnom tužilaštvu i izostanka postupanja najmanje od 2022. godine, kada je tužilac Saša Čađenović, koji je na kraju i disciplinski proglašen odgovornim, suspendovan – kazao je on.

U međuvremenu, pravni tim Mila i Ane Đukanović najavio je da će koristiti sva pravna sredstva pred domaćim i međunarodnim institucijama, tvrdeći da se na taj način mora zaštititi zakonitost, ustavni poredak i osnovna prava njihovih branjenika.

Afera “Telekom” otvorena je krajem decembra 2011. godine, a do danas nije donijela nijednu pravosnažnu osuđujuću presudu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) još prije 14 godina je saopštila da postoje dokazi o podmićivanju u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija.

Početkom 2012. godine ista institucija navela je da je Dojče Telekom, preko svoje podružnice, navodno isplatio mito crnogorskim zvaničnicima u procesu privatizacije. U dokumentima američke Komisije pominju se i četiri konsultantska ugovora preko of-šor firmi, za koje se tvrdi da su korišćeni kao mehanizam za isplatu mita radi sticanja većinskog vlasništva.

U dijelu javnosti tada su se pojavile tvrdnje da je među osobama povezanim sa tim slučajem i Ana Đukanović, sestra bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, što je ona kasnije osporavala tužbama protiv medija koji su to navodili.

Postupak u Sjedinjenim Američkim Državama vođen je protiv trojice mađarskih direktora, dok je dio koji se odnosio na Crnu Goru kasnije izdvojen i obustavljen. Cijeli slučaj je na kraju okončan vansudskim poravnanjem.

U Crnoj Gori, slučajem se bavio i Anketni odbor Skupštine, ali je rad tog tijela završen bez jasnog zaključka o tome da li je u privatizaciji bilo korupcije ili ne.

Specijalna tužiteljka Ana Perović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu MANS-a protiv više osoba, uključujući Mila i Anu Đukanović, uz obrazloženje da je za dio navodnih djela nastupila zastara prije 15 godina, a za neka prije više od četiri godine.

Poslanik Građanskog pokreta URA i zamjenik predsjednika skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Zoran Mikić ocjenjuje da ovakvi epilozi dodatno urušavaju povjerenje građana u pravosuđe.

– Ako se slučajevi visoke korupcije završavaju zastarom, proceduralnim manevrima ili pravnim tumačenjima koja vode ka izbjegavanju odgovornosti, onda građani s pravom gube povjerenje u pravosuđe – kazao je Mikić za Vijesti.

On smatra da je odluka Vrhovnog državnog tužilaštva da ide pred Vrhovni sud loša poruka u trenutku kada se, kako navodi, otvara prostor da se jedan od najvećih slučajeva korupcije konačno razjasni.

– Vrata pravde se ponovo zatvaraju – poručio je on, dodajući da slučaj “Telekom” predstavlja simbol problema zarobljenosti institucija i nekažnjivosti visokih funkcionera.

Viši sud je prethodno saopštio da predmet nije apsolutno zastario u dijelu koji se odnosi na krivično djelo primanje mita, za koje se terete bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana Đukanović, kao i više nekadašnjih rukovodilaca Telekoma i povezanih kompanija, među kojima su Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i Tomaš Marvai.

Prema ranijim procesnim radnjama, Kancelarija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države uključila se kao supsidijarni tužilac nakon što je Vlada zadužila tu instituciju da preuzme gonjenje, dok je Specijalno državno tužilaštvo ranije odbacilo prijavu MANS-a uz stav da je nastupila apsolutna zastara, odluku koju su potvrdili nadležni tužioci.

Sudija za istragu, međutim, ranije nije prihvatio prijedlog da se u predmetu sprovedu dokazne radnje, uključujući saslušanja aktera.

Pravnici koje su konsultovali mediji navode da bi eventualna odluka Vrhovnog suda mogla biti ključna za konačan ishod slučaja, jer bi mogla da potvrdi ili ospori stav Višeg suda o nepostojanju zastare.

Ako Vrhovni sud potvrdi rješenje Višeg suda, otvara se pitanje daljih poteza državnog tužilaštva i Kancelarije Zaštitnika, dok bi u suprotnom pravni tok mogao biti značajno promijenjen.

Pravni tim porodice Đukanović tvrdi da država u ovom slučaju ne može imati status oštećenog, jer je privatizacija završena i u trenutku spornih radnji više nije bila vlasnik kompanije, te da ni sam Telekom nikada nije isticao da je pretrpio štetu.

U saopštenju tog tima navodi se i da Vlada nema ustavno ovlašćenje da naređuje krivično gonjenje, te da bi takav potez predstavljao odstupanje od redovne pravne procedure i narušavanje nadležnosti tužilaštva.

Vrhovno državno tužilaštvo nije odgovaralo na dodatna pitanja medija o tome da li će se ponovo otvarati predmet po službenoj dužnosti, dok iz Višeg suda poručuju da ostaju pri ranije iznesenom stavu iz rješenja.

Sud u svom obrazloženju navodi i da ranije tužilaštvo nije donijelo konačnu odluku u predmetu formiranom po službenoj dužnosti, već da je postupak bio razdvojen 2015. godine, uz napomenu da činjenično stanje nije u potpunosti razjašnjeno.

U istom rješenju se ističe i da se procesne radnje koje su preduzimane radi otkrivanja krivičnih djela ne mogu posmatrati izolovano, već kao dio jednog krivično-pravnog događaja.

Pravni tim Đukanovića osporava takvo tumačenje, navodeći da se radnje preduzete protiv drugih lica ne mogu retroaktivno koristiti protiv osoba koje tada nijesu bile osumnjičene.

Na kraju, iz tog tima podsjećaju da su u ranijim postupcima pojedini akteri bili godinama izloženi krivičnom progonu i javnom pritisku, da bi kasnije bili pravosnažno oslobođeni, te upozoravaju na ponavljanje istog obrasca.

Odluka Vrhovnog suda, koja se tek očekuje, mogla bi, prema ocjenama pravnika, biti prelomna tačka u dugogodišnjoj pravnoj i političkoj kontroverzi poznatoj kao slučaj “Telekom”.