Nakon što je Upravni sud meritorno u sporu pune juresdikcije poništio rješenje Vlade o razrješenju generalnog inspektora u Agenciji za nacionalnu bezbjednost Artana Kurtija – on se danas podneskom obratio Generalnom sekretarijatu Vlade gdje ih je upozorio “da on treba da nastavi mandat”.
Kurti je u podnesku naveo da je Upravni sud ocijenio da je osporeni akt Vlade – nezakonit i da se presudom poništava odnosno uklanja iz pravnog prometa.
– Shodno članu 8 Zakona o upravnom sporu odluke donesene u upravnom sporu su obavezujuće – naveo je Kurti i upozorio Vladu da “neizvršenje sudskih odluka predstavlja krivično djelo”.
Kurtijev advokat Vaso Bečanović kazao je “Vijestima” da je Upravni sud meritorno presudio upravnu stvar pa se predmet više ne vraća na ponovni postupak Vladi.
– To znači da rješenje o razrješenju više ne egzistira, ne egzistira ni predlog predsjednika Vlade o razjrešenju, pa samim tim Artan Kurti nastavlja da obavlja funkciju generalnog inspektora, sa svim pravima i obavezama koje je imao na dan razrješenja – naveo je advokat Bečanović.
Nakon što je prvi put razriješila Kurtija, Vlada je 20. marta ove godine, za generalnog inspektora ANB-a imenovala bivšeg službenika tajne službe Predraga Burića.
Upravni sud je u saopštenju naveo da njihovom presudom “prestaje i pravna snaga predloga predsjednika Vlade”.
Presudom od 18. juna ove godine u sporu pune jurisdikcije usvojena je tužba Kurtija i poništeno rješenje o razrješenju generalnog inspektora ANB-a od 18. aprila ove godine.
Upravni sud je već 4. marta poništio rješenje Vlade od 9. novembra 2023. godine, kojim je Kurti prvi put razriješen dužnosti generalnog inspektora ANB-a, a tada su predmet vratili na ponovni postupak.
– U svojoj odluci, sud je ukazao tuženoj na nedostatke razloga obrazloženja osporene odluke, koja, osim pukog poziva na procesne zakone kojim je ustanovljena nadležnost tužene za donošenje rješenja o razrješenju, ne sadrži niti jedan konkretan i jasan razlog za ispunjenost uslova za primjenu odredbe člana 60 stav 2 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Dužnost tužene normirana odredbom člana 56 Zakona o upravnom sporu, nakon donošenja odluke suda kojom je poništeno njeno rješenje, ne iscrpljuje se u poštovanju roka, propisanog stavom 2 citiranog člana za donošenje novog rješenja, već se ista odnosi prvenstveno na obavezu poštovanja pravnog shvatanja i primjedbi na koje je ukazano presudom suda – piše u saopštenju Upravnog suda.
U ponovnom postupku, navode, “postupajući suprotno svojoj zakonskoj obavezi, Vlada je donijela istovjetnu odluku”.
– Uz puku konstataciju da je rješenje donijeto u postupku izvršenja presude od 4. marta 2024. godine, iako je rješenje zahvaćeno istim povredama procesnog prava i zasnovano na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Sud, još jednom, naglašava da je u nesumnjivoj nadležnosti tužene da postavlja i razrješava generalnog inspektora u smislu odredbe člana 40 stav 3 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Međutim, diskreciono pravo organa za imenovanje, odnosno razrješenje imenovanog lica prije isteka mandata, predstavlja odlučivanje samo na osnovu i temelja pravne norme, a nikako arbitrarno i pravno nevezano postupanje, kako se to u praksi pogrešno vrlo često shvata i razumijeva – naveli su iz suda.
Diskreciono postupanje, piše u saopštenju, “ne može podrazumijevati utvrđivanje, propisivanje normi, niti može značiti njihovo negiranje i ignorisanje”.
– Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, odredbom člana 60 stav 1 taksativno su pobrojani razlozi za prestanak mandata imenovanom, odnosno postavljenom licu – istekom mandata, na lični zahtjev, prestankom radnog odnosa, u slučaju iz člana 84 stav 5 i člana 134 ovog zakona i razrješenjem. Lice iz stava 1 ovog člana razrješava se ako je osuđeno na bezuslovnu kaznu zatvora, ako je osuđeno za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje dužnosti u državnom organu, ukoliko mu je izvršnim rješenjem izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonom – obrazložili su iz suda.
U slučaju Kurtija, navode, “nesumnjivo ovlašćenje organa da donese odluku o njegovom razrješenju prije isteka roka na koje je imenovan, ne daje pravo tom organu da razloge za razrješenje temelji na činjenicama – nepovjerenje u njegov rad i uspješnost u vršenju radnih zadataka, bez konkretizacije istih”.
– A koje Zakon o državnim službenicima i namještenicima, ali ni Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, kao lex specialis, ne poznaje kao osnov za donošenje osporenog rješenja – piše u obrazloženju.
Sud je ukazao i da se navodima odgovora na tužbu ne mogu nadomjestiti nedostaci obrazloženja rješenja u pogledu odlučnih činjenica.
– Zbog čega isti, u dijelu navoda o ranijoj osuđivanosti tužioca, nijesu cijenjeni prilikom donošenja odluke o zakonitosti pobijanog rješenja. Sve navedeno je bilo razlog da sud, nakon raspravljana sporne pravne stvari u cjelini, odluči u meritumu, u sporu pune jurisdikcije u skladu sa odredbom člana 36 stav 1 tačka 4 i stav 3 Zakona o upravnom sporu i kao nezakonito poništi osporeno rješenje Vlade, bez vraćanja predmeta na ponovno postupanje i odlučivanje – piše u saopštenju.
Komentariši