Napadi na novinare i novinarke u Crnoj Gori predstavljaju dugogodišnji problem koji ostavlja duboke posljedice ne samo na slobodu medija, već i na cijelo društvo. Uprkos deklarativnim zalaganjima za zaštitu novinara, sistemska neodgovornost i nekažnjavanje odgovornih doprinose stvaranju atmosfere u kojoj se nasilje nad medijskim radnicima ne samo toleriše, već i indirektno podstiče.

Jedan od najočitijih primjera je kampanja protiv Dragane Šćepanović, novinarke Vijesti iz Kolašina. Kampanja, vođena posredstvom portala Aktuelno, uključivala je prijetnje, pritiske i huškačke tekstove. Policija je navodila da je preduzela mjere zaštite, dok je Draganino prijavljivanje prijetnji i dalje nailazilo na ignorisanje pravosudnih institucija. Tužilac Nikola Boričić je zaključio da nema elemenata krivičnog djela, uprkos jasno dokumentovanim prijetnjama. Šćepanović je dovedena u situaciju da radi pod konstantnim rizikom, a njeno pravo na bezbjedno obavljanje posla ostalo je zanemareno.

Napad na Anu Raičković predstavlja je još jedan brutalan čin nasilja nad novinarkom. Tri odrasla muškarca, uključujući Zorana Ćoća Bećirovića i njegovog sina, prijetili su i verbalno maltretirali i fizički napali Raičković na javnom mjestu. Ranije slične epizode sa Bećirovićem uključivale su napad na Vladimira Otaševića iz Dana 2019. godine. Uprkos video dokazima o napadu, tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv Bećirovića i njegovog tjelohranitelja, službenika MUP-a Mladena Mijatovića, uz obrazloženje da “nema bitnih elemenata bića krivičnog djela”. Ovaj slučaj je još jedan primjer nekažnjivosti koja ohrabruje ponavljanje nasilja.

Lista napada na novinare u Crnoj Gori je duga i potresna. Od ubistva Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika Dana 2004. godine, do danas, više desetina novinara i novinarki je bilo na neki način napadnuto i maltretirano. Jovanovićevo ubistvo ostaje nerazriješeno, dok je jedino Damir Mandić osuđen za saučesništvo.

Godine 2007. Tufik Softić je pretučen palicama ispred svoje kuće, a šest godina kasnije bačena je eksplozivna naprava u njegovo dvorište. Ni u jednom od ovih slučajeva odgovorni nijesu procesuirani.

Slučaj Lidije Nikčević iz Dana, pretučene ispred redakcije u Nikšiću, završio je osuđujućim presudama za napadače. Međutim, ovaj slučaj predstavlja rijedak slučaj u pravosudnom sistemu koji obično ne pruža adekvatnu zaštitu novinarima. Slično tome, Olivera Lakić, istraživačka novinarka, bila je meta dva napada – 2012. godine kada je pretučena, i 2018. godine kada je ranjena vatrenim oružjem. Specijalno državno tužilaštvo je tek nakon višegodišnjeg pritiska podiglo optužnicu u vezi s njenim ranjavanjem, ali odgovorni i dalje nijesu izvedeni pred pravdu.

Novinar Mladen Stojović je u maju 2008. godine napadnut u svom domu, a slučaj nikada nije doveden do kraja, jer je nastupila zastara. Dok je sjedio za kompjuterom, napadači su ušli u stan i udarali ga po glavi. Sudski vještak je, prema izvještaju Komisije za istrage napada na novinare, konstatovao ,,da se kod Mladena Stojovića radi o teškoj tjelesnoj povredi”.

Atmosfera nasilja dodatno je intenzivirana kroz javne istupe zvaničnika. Premijer Milojko Spajić i njegov pokret PES često koriste društvene mreže za targetiranje novinara i medija, uključujući Vijesti. Optužbe o širenju “lažnih vijesti” i javna prozivanja novinara stvorila su atmosferu u kojoj se kritički glasovi u medijima osjećaju sve ugroženijima.

Prošle sedmice u Parlamentu se targetiranju na jedan krajnje agresivan način pridružio i ministar Danilo Šaranović koji je prijetećim tonom za govornicom rekao da zna ko stoji iza portala 24kroz7, pričao o inicijalima osoba koje rade na portalu i pomenuo da zna kancelarije iz kojih se ovaj mediji održava.

Slučajevi nasilja nad novinarima u Crnoj Gori jasno ukazuju na potrebu za hitnim reformama u pravosudnom i policijskom sistemu.

Neophodno je obezbijediti adekvatnu zaštitu novinarima i omogućiti im da svoj posao obavljaju bez straha za ličnu sigurnost. Nekažnjavanje napadača šalje poruku da su napadi na slobodu izražavanja prihvatljivi, što ugrožava temelje demokratskog društva. Borba protiv ove pojave zahtijeva odlučnost i političku volju, koje, nažalost, često izostaju.