Siromaštvo, kao jedan od najhitnijih izazova modernog društva, ne samo da se sve više širi već i postaje sve dublje ukorijenjeno, kako u globalnim, tako i u lokalnim okvirima. Prema najnovijim podacima Svjetske banke, gotovo 712 miliona ljudi, što čini približno 9 odsto svjetske populacije, živi u ekstremnom siromaštvu, navodi se u saopštenju predsjednice Banke hrane, Marine Medojević.

Ovo stanje, koje se definiše kao preživljavanje s manje od 2,15 dolara dnevno, predstavlja ogroman izazov za društva širom svijeta. Evropski parlament, prepoznajući ozbiljnost problema, donio je niz rezolucija usmjerenih na smanjenje siromaštva, uključujući i siromaštvo zaposlenih, koje postaje sve prisutnije u srednjoj klasi, prema dokumentima EU parlamenta.

U 2023. godini, čak 94,6 miliona ljudi u Evropskoj uniji, što je 21 odsto stanovništva, bilo je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, kako su saopštili iz Banke hrane. Ova statistika oslikava duboku ekonomsku krizu koja pogađa najugroženije, dok bogati i dalje ostaju izolovani od stvarnih posljedica globalnih kriza poput ratova, ekonomskih potresa, klimatskih promjena i pandemija.

Crna Gora: Alarmantni podaci o siromaštvu

U Crnoj Gori, prema istraživanjima Uprave za statistiku Monstat, 20,3 odsto stanovnika živi u riziku od siromaštva, dok je ovaj procenat kod djece još alarmantniji – 28,4 odsto. Povećanje broja socijalno ugroženih nije adekvatno adresirano kroz politiku socijalne pomoći. Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) – jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima – predstavlja samo kap u moru potreba. Naime, iznos MOP-a je nedovoljan, a kriterijumi za njegovo ostvarivanje su ekstremno rigorozni, što dodatno pogoršava situaciju.

Međunarodne organizacije kao što su UNDP, UNICEF i Komitet za ekonomska i socijalna pitanja ukazali su na potrebu za fleksibilnijim kriterijumima koji bi omogućili većem broju socijalno ugroženih da ostvare pravo na pomoć.

Neprikladni kriterijumi i neadekvatna socijalna davanja

Prema navodima iz Banke hrane, samo 18.000 od oko 130.000 ljudi koji spadaju u kategoriju ugroženih, prima MOP, u iznosu koji varira od 84 do 165 eura. Nažalost, ova socijalna davanja su se tokom posljednjih deset godina povećala samo za 20 do 40 eura, što je nedovoljno u odnosu na realne životne troškove. U poređenju s tim, funkcioneri dobijaju značajna sredstva za svoje uloge, uključujući službena putovanja, dnevnice, troškove goriva i obezbjeđenje. Ova disproporcija u raspodjeli budžeta pokazuje duboku nepravdu i nebrigu prema najugroženijima.

Socijalna pomoć i penzije: Nužni koraci

Banka hrane insistira na povećanju socijalnih primanja i uvođenju socijalne penzije kao mjere zaštite za ljude sa nedovoljnim sredstvima. Uz to, potrebno je obezbijediti besplatne usluge kao što su lijekovi, školski pribor, prevoz i subvencije za kiriju, što bi poboljšalo kvalitet života najugroženijih. Takođe, predlažu se i socijalne prodavnice u kojima bi se osnovne životne namirnice i higijenska sredstva mogle nabaviti besplatno.

Potreba za ozbiljnim reformama i političkom voljom

Banka hrane apeluje na potrebu za ozbiljnom strategijom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, naglašavajući da siromaštvo nije izbor pojedinca već rezultat niza nepovoljnih okolnosti i neefikasnog sistema. Takođe, ukazuje na obavezu Crne Gore da se uskladi sa međunarodnim standardima i obavezama, uključujući one propisane od strane UN, Vijeća Evrope i Evropske unije.

Zaista je vrijeme da se prelazi s kozmetičkih promjena na stvarne reforme koje će donijeti poboljšanja za one koji su najviše pogođeni socijalnom nepravdom. Samo kroz političku volju i odgovornost možemo očekivati napredak u standardima života i izgradnju solidarnog društva koje brine o svojim najugroženijim članovima.

Saopštenje je pripremila predsjednica Banke hrane, Marina Medojević, uz podršku volonterskog tima Banke hrane Crne Gore, koji naglašava potrebu za hitnim akcijama i sistemskim rješenjima kako bi se ublažile patnje onih koji su na rubu siromaštva.