Podgoričke vlasti, predvođene gradonačelnikom Sašom Mujovićem, još jednom su pokazale šta za njih znači urbanističko planiranje – stihija, ad-hok rješenja i loša šminka na duboke rane devastacije. Najnoviji primjer je tzv. “otvaranje” parkinga u krugu nekadašnje kasarne “Morača”, koji je pompezno predstavljen kao privremeno rješenje za saobraćajne gužve, a zapravo predstavlja eklatantan primjer neplanske urbanizacije i zamjene sistemskog rješenja improvizacijom.

Gradonačelnik Mujović, u svom maniru relativizacije i opravdavanja, kazao je da “ovo nije nikakva betonizacija Podgorice”, iako je riječ upravo o još jednom potezu koji cementira sliku grada koji se ne razvija – već se zakrpljuje. U pozadini priče o borbi protiv gužvi i nedostatka parking prostora krije se suštinsko odsustvo vizije – zamjena parka, kulturnog kompleksa ili javnog prostora – običnim parkiralištem, koje će do 2. juna biti besplatno. A poslije? Niko ne zna.

Ovaj prostor, koji gradske vlasti sada “spašavaju” od, kako kažu, ljudskog nemara, godinama je sistematski zanemarivan. Sjetimo se da su građanske inicijative godinama tražile da se kasarna “Morača” prenamijeni u prostor kulture, parkovski kompleks ili javni centar. Sada dobijamo – privremeni parking, sa ambicioznim, ali krajnje neuvjerljivim obećanjima o “muzeju savremene umjetnosti” i “kući arhitekture” koji bi, valjda, jednog dana trebali niknuti na istom tom šljunku.

Predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović pokušava umiriti javnost tvrdnjama da je ovo samo prelazno rješenje dok traju administrativne procedure za izgradnju podzemnih garaža. Međutim, to podsjeća na već viđeni scenario: obećanja o velikim projektima koji nikada ne dođu na red, dok se status quo pretvara u trajno stanje.

Poseban ton daje i izjava v.d. direktora Parking servisa Nikole Lazovića, koji ovo naziva “najboljim rješenjem” za unapređenje saobraćajne infrastrukture. Ako je najbolje što gradske vlasti mogu ponuditi – ogoljeni plac sa crvenom trakom i foto-aparatom u ruci, onda je pitanje – da li su oni svjesni u kom pravcu vode Podgoricu?

Dok evropski gradovi planiraju pješačke zone, biciklističke staze i zelene površine, Glavni grad Crne Gore slavi – parking.

Ostaje nejasno da li građani Podgorice treba da se raduju ovom “uspjehu” ili da se zabrinu. Ako se ovakva rješenja i dalje budu proglašavala za domete gradske uprave, onda je Podgorica uistinu zapela – ne samo u saobraćajnom kolapsu, već u kolapsu urbanističkog razuma.