Na lokaciji predviđenoj za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda za Podgoricu, mještani Botuna juče su postavili prvi šator, uz poruku da će u njemu organizovati neprekidne straže sve do referenduma koji je Opština Zeta zakazala za 14. decembar. Kako tvrde, moguće je da šatora bude i više, ali je ključna namjera da na terenu stalno bude dežurstvo kako ih izvođač radova ne bi iznenadio.

Botunjani kažu da su se dobro organizovali i da već imaju formirane smjene koje će pokrivati čitav dan. Ekipa „Dana“ zatekla je sinoć desetak mještana u šatoru, uz privremeno osvjetljenje, sto i nekoliko stolica. Nisu željeli otkriti ko je inicirao postavljanje šatora, ali su potvrdili da su ih tokom dana posjetili predstavnici svih parlamentarnih partija iz Zete.

Kako je kazao Jagoš Bećirović, mještani će na toj lokaciji ostati sve dok se ne saznaju rezultati referenduma.

– Narednih mjesec dana mi ćemo svakodnevno biti tu – poručio je Bećirović, naglasivši da će šator ostati sve dok se ne promijeni predviđena lokacija kolektora.

On podsjeća da je sadašnji ministar prostornog planiranja Slaven Radunović svojevremeno protestovao zbog nepravde, „razapinjao šatore ispred Skupštine“, a sada je, kako kaže, potpisao dozvolu za gradnju postrojenja u Botunu.

“Nijesmo izgubili posljednju nadu”

Da alternativa za gradnju postoji, tvrdi Milan Ćetković, koji je kazao da se kao nova opcija može razmotriti lokacija kod mosta Luča.

– Nijesmo ni sa tim rješenjem oduševljeni, ali se maklja još jedan zagađivač dalje od sela. Čekamo da nam odgovore. Gradonačelnik Saša Mujović treba da dođe i razgovara sa nama – rekao je Ćetković, dodajući da je obaveza svih da sačekaju volju Zećana na referendumu.

Da boravak u šatorima za neke nije novost, potvrdio je i Mićo Raičković, koji kaže da je nekada protestovao zajedno sa Radunovićem.

– Fotelja je čudna stvar. On je mene opet poslao pod šator, a sam je sjeo u fotelju i potpisao građevinsku dozvolu – poručio je Raičković.

Politički pritisci i šest mjeseci tišine

Gradnja kolektora u Botunu ima jasnu političku dimenziju, a jedna od nje je najava Demokratske narodne partije da će istupiti iz vlasti u Podgorici ako država pokuša da primijeni represiju prema mještanima.

Botunjani tvrde da u proteklih šest mjeseci nijesu imali nijedan sastanak sa Glavnim gradom. Boško Kažić kaže da su priče o tome da im se nude placevi, pare ili stanovi – neistinute.

– I da nam nude, mi to ne bismo prihvatili. Predlažem Glavnom gradu i Vladi da krenu u kampanju i pokušaju da ubijede Zećane da je kolektor dobar, ako to zaista misle – navodi Kažić.

Poziv Andriji Mandiću da se izjasni

Među okupljenima je i Mihailo Ćetković, koji smatra da je vrijeme da predsjednik Skupštine Andrija Mandić otvoreno kaže šta misli o gradnji postrojenja.

– I on i ministar Radunović su mi pred izbore, u mojoj kući, rekli da se kolektor neće graditi. Sada rade suprotno – rekao je Ćetković.

On dodaje da su mještani spremni da zaustave bagere ukoliko se pojave. Iako nisu zadovoljni ni alternativnim lokacijama koje predlažu, ističe da razumiju da se kolektor mora graditi – ali traže dijalog.

– Spremni smo na dogovor, ali neko mora da nas čuje – zaključuje Ćetković.

“Šatorski protest” nakon deceniju pauze

Ovakav vid okupljanja podsjeća na protestno „šatorsko naselje“ koje je prije deset godina bilo postavljeno ispred državne Skupštine. Razlika je što se ovoga puta protest odvija u Botunu, na prostoru gdje je planirano da se postrojenje gradi dijelom na KO Dajbabe, dijelom na KO Botun.

Između ovih katastarskih opština povučene su imaginarne crvene linije koje se, prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji, tretiraju kao opštinske granice. Ipak, zbog neriješenog razgraničenja Podgorice i Zete, sva imovina vodi se na Glavni grad koji posjeduje uredne listove nepokretnosti.

EU sredstva i pregovaračko poglavlje

Gradnja kolektora predstavlja ključni uslov za poglavlje 27 u pristupnim pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom. Kako EU finansira dio projekta, rokovi su strogi – radovi moraju početi do kraja godine, kako bi se iskoristila odobrena sredstva i ispoštovali ugovori sa izvođačem.

Na jednoj strani su, kako sami kažu, usamljeni mještani Botuna koji se gradnji protive, dok su na drugoj sve institucije i investitori uključeni u projekat.

Botunjani, međutim, poručuju da ih ni to neće odvratiti od borbe – šator ostaje, straža traje 24 sata dnevno, a oni će biti tu sve dok glas Zećana ne bude jasno i zvanično saopšten.