Crna Gora je od sticanja nezavisnosti 21. maja 2006. godine do danas imala sedam ministara bez portfelja, od čega su neki tu poziciju obavljali više puta u nekoliko vlada. Funkciju ministra bez portfelja do sada su uglavnom dobijali pripadnici manjinskih naroda ili predsjednici i članovi političkih partija koje predstavljaju te narode u Skupštini Crne Gore, što se najčešće nije pokazalo kao demokratska praksa, već prividna inkluzija i političko podmirivanje dugova dogovoreno koalicionim sporazumima. Osim njih, tu funkciju su do sada obnašali i vjerni članovi političkih partija iz kojih su dolazili premijeri.

Ministar bez portfelja, prema Nacrtu Zakona o Vladi Crne Gore iz 2022. godine, regularan je član Vlade i obavlja poslove koje mu povjeri predsjednik Vlade, a koji se odnose na pojedine oblasti rada Vlade. U tom nacrtu zakona stoji da Vlada Crne Gore može imati najviše dva ministra bez portfelja. Takođe, ovaj ministar može rukovoditi i radnim tijelima Vlade.

Ministar bez portfelja u prvoj Vladi Crne Gore izabranoj nakon sticanja nezavisnosti – 10. novembra 2006. godine, Vladi Željka Šturanovića, bio je Suad Numanović, koji je tu funkciju obavljao i prije nego je Crna Gora postala samostalna država. Numanović je završio Medicinski fakultet, a predsjedavao je nekadašnjom Komisijom za kadrovska pitanja Vlade Crne Gore, Komisijom za stambena pitanja Vlade Crne Gore, kao i Komisijom za elementarne nepogode Vlade Crne Gore.

U Vladi Mila Đukanovića (inače petoj po redu predsjednika Demokratske partije socijalista – DPS), izabranoj u februaru 2008. nakon što je Šturanović podnio ostavku iz zdravstvenih razloga, funkcije ministara bez portfelja obavljali su nekadašnji predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović i diplomirani pravnik i član Đukanoviće partije Slavoljub Stijepović.

Husović je, zajedno sa još jednim članom DPS-a Duškom Markovićem, tu funkciju obavljao i u Đukanovićevoj šestoj Vladi oformljenoj u junu 2009. godine, koja je bila koalicijskog karaktera, odnosno sastojala se od predstavnika dvije ili više različitih političkih stranaka ili blokova. Ove vlade, inače, najćešće nastaju nakon što u parlamentu nijedna stranka nema većinu, odnosno za sastavljanje vlade je potrebna saglasnost više njih.

Husović je karijeru ministra bez portfelja nastavio i u Vladi Igora Lukšića, člana Đukanovićevog DPS-a, izabranoj u decembru 2010. godine, kao jedini takav ministar.

U sedmoj Đukanovićevoj Vladi, oformljenoj u decembru 2012. poslije parlamentarnih izbora, funkciju ministarke bez portfelja obavljala je tadašnja predsjednica Hrvatske građanske inicijative (HGI), diplomirana inženjerka brodogradnje i nekadašnja direktorka Javnog preduzeća “Vodovod – Tivat” Marija Vučinović.

Vučinović je tu funkciju dobila i u narednoj vladi, nekadašnjeg ministra bez portfelja, Vladi Duška Markovića, izabranoj u novembru 2016. godine.

U Vladi Zdravka Krivokapića, izabranoj u decembru 2020, prvoj bez DPS-a, nije bilo ministara bez portfelja.

U Vladi Dritana Abazovića, oformljenoj u aprilu 2022. nakon što je Krivokapiću izglasano nepovjerenje, funkcije ministara bez portfelja obavljali su aktuelni predsjednik HGI Adrijan Vuksanović i član Saveza građana CIVIS Zoran Miljanić.

Crnogorskoj javnosti do sada uglavnom nije bilo poznato šta su tačno sve ovi ministri radili. Jednostavnom analizom objava na oficijalnom sajtu Vlade Crne Gore može se vidjeti da su oni uglavnom prisustvovali nekim sastancima, upućivali čestitke i saopštenja i protokolarno se pojavljivali na određenim događajima, poput postavljanja kamenja temeljca, obilaska radova na nekim građevinama ili saobraćajnoj infrastrukturi, konferencijama i slično…

Ipak, svi su oni regularno primali visoke ministarske plate.

Miljanić je bio među najplaćenijima, pa je samo u maju 2022. zaradio preko dvije hiljade eura, tačnije 2 111 eura, dok je inače zarađivao malo manje – oko 1 945 eura.

Vuksanović je zarađivao oko 1 780 eura, slično kao i Marija Vučinović – oko 1 800 eura. Njena plata je, prije nego što je Vlada Duška Markovića uvela neke mjere štednje, prelazila i dvije hiljade eura, jer je dobijala posebnu naknadu za život u Podgorici. Vučinović je 2016. od Vlade dobila i stan u Podgorici.

Marković, koji se i prije i nakon odlaska sa funkcije ministra bez portfelja oprobao i na raznim drugim političkim pozicijama, zarađivao je kao ministar bez portfelja oko 1800 eura, Stijepović oko 1400, a Husović oko hiljadu eura.

Najmanje je od ove političke funkcije mjesečno profitirao Suad Numanović – oko 400 eura.

Pored Vučinović, i drugi ministri bez portfelja dobro su se naknadno okoristili o svoje brojne političke angažmane.

Slavoljub Stijepović je naknadno biran i na druge ministarske funkcije, obavljao je poslove potpredsjednika Skupštine Crne Gore, primao je naknadu za članstvo u Upravnom odboru Montenegro Bonus na Cetinju u iznosu od hiljadu eura, a bio je i gradonačelnik Podgorice.

Numanović je bio i ministar rada i socijalnog staranja, kao i član Savjeta za privatizaciju, dok je Husović obavljao poslove potpredsjednika Vlade Crne Gore. Vuksanović je bio poslanik u Skupštini Crne Gore, gdje je dvije godine (od 2016. do 2018.) bio predsjednik Odbora za evropske integracije, a kasnije zamjenik predsjednika. Osim toga, bio je i član Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje Evropske unije i Crne Gore, kao i Administrativnog odbora i Odbora za ustavna pitanja. Bio je i šef Poslaničkog kluba manjinskih stranaka u Skupštini Crne Gore 2020. godine.

Duško Marković je, osim što je bio premijer, obavljao i funkciju pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za službu Državne bezbjednosti, kao i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Miljanić je bio državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP), kao i poslanik Skupštini Crne Gore, gdje je bio i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Odbora za antikorupciju, kao i Odbora za ljudska prava. Političku karijeru nastavio i u aktuelnoj Vladi Milojka Spajića, kao član Odbora direktora Društva sa ograničenom odgovornošću “Wireless Montenegro d. o. o. Podgorica”.

U aktuelnoj 44. Vladi premijera Milojka Spajića nema ministara bez portfelja, ali su od pet potpredsjednika Vlade čak tri bez resornog ministarstva: potpredsjednik Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica i potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalu Srđan Pavićević.

Ovakvih slučajeva bilo je i u prethodnima vladama DPS-a, kada je funkcija potpredsjednika povjeravana članovima koji nijesu bili i ministri.