Beogradski Nedeljnik nedavno je objavio novu listu stotinu najbogatijih ljudi u regionu, a među njima se i ove godine nalaze najpoznatija crnogorska imena. U odnosu na prošlogodišnju listu, broj crnogorskih milijunaša smanjen je sa sedam na četiri, piše Monitor.

Prema Nedeljniku, najbogatiji Crnogorac i dalje je Ivan Ubović, zvanični vlasnik građevinske kompanije Bemax, čije je bogatstvo procijenjeno na 430.916.634 eura, što ga je svrstalo na 70. mjesto najbogatijih u regionu. Prošle godine, njegova imovina procijenjena je na preko 482 miliona, zbog čega se tada našao na 52. mjestu. Njegov put do bogatstva, međutim, nije tipičan za regionalne milionere. Do prije nekoliko godina bio je običan student, a onda je kupio jednu od najmoćnijih građevinskih kompanija u Crnoj Gori i preko noći postao milijunaš.

Priča oko Bemaxa dodatno je komplikovana zbog njegovog oca, Ranka Ubovića, koji je nedavno uhapšen pod sumnjom da je prao novac za vođu kavačkog klana, Radoja Zvicera. Tokom saslušanja u tužilaštvu krajem prošle godine, Ranko Ubović je negirao da je Bemax njegova firma i tvrdio da ne zna odakle njegovom sinu, tek diplomiranom studentu, novac za kupovinu. Prema njegovim riječima, jedino je preporučio sinu da kupi Bemax i bio mu je pri ruci, ali se u transakciju nije miješao.

Ivan Ubović je u julu 2022. kupio Bemax od Veselina Kovačevića, tadašnjeg vlasnika kompanije, koji je takođe nedavno uhapšen. Ubović je firmu platio 750 hiljada eura, što je manje od jedan odsto tadašnje vrijednosti firme prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine. Kompanija je tada imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupni kapital od 142 miliona i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion.

Na listi Nedeljnika nalazi se i Dragan Bokan, vlasnik kompanije Voli, čije je bogatstvo procijenjeno na 421.114.020 eura, što ga je smjestilo na 71. mjesto. Za razliku od Ubovića, Bokanovo bogatstvo je poraslo u odnosu na prošlu godinu, kada je procijenjeno na 413 miliona.

Među najbogatijima je i Komnen Laković, vlasnik lanca Hard Discount, koji je sa 311.427.170 eura zauzeo 91. mjesto, dok je prošle godine vrijednost njegove kompanije procijenjena na 234 miliona. Tu je i Risto Drekalović, vlasnik KIPS-a, sa bogatstvom od 297.927.624 eura, što ga je smjestilo na 94. mjesto liste; prošle godine procijenjeno je na 260 miliona.

Za razliku od ove četvorke, sa prošlogodišnje liste izostali su Aco Đukanović, Veselin Pejović i porodica Franca. Pejović je prošle godine bio na 81. mjestu kao vlasnik Uniproma, Đukanović sa Invest Novom i Prvom bankom na 84. mjestu, dok je porodica Franca i njihov Mesopromet zauzimao 100. mjesto. Tada je njihovo bogatstvo procijenjeno na 296, 285 i 218 miliona eura. Ove godine stoto mjesto zauzeo je Milan Beko, odnosno Luka Beograd, sa 265 miliona eura. Ukupno bogatstvo 100 najbogatijih u regionu uvećano je za dvije milijarde eura u odnosu na prethodnu godinu.

Najviše predstavnika, čak 48, na listi dolazi iz Srbije, dok je prethodne dvije godine prednjačila Hrvatska. Vlasnik Delta holdinga, Miroslav Mišković, ponovo je najbogatiji poslovni čovjek regiona, sa bogatstvom od 3.011.403.812 eura, dok porodica Kostić, koja upravlja MK grupom, ima nešto manje. Eksperti Nedeljnika napominju da četiri najbogatija Crnogorca vrijede koliko sam Filip Cepter, uz napomenu da veličina tržišta značajno utiče na bogatstvo vlasnika kompanija.

Listu su sastavili stručnjaci dviju renomiranih konsultantskih firmi sa Njujorške berze, koristeći multiplikatore Stern School of Business, komparativne podatke o kompanijama i rezultate tržišnih transakcija u regionu i svijetu, što omogućava realnu procjenu vrijednosti firmi. Ipak, stručnjaci priznaju da metodologija ne prepoznaje tajne račune, pa su na listama često izostavljena neka moćna lokalna imena.

Crna Gora je, od početka devedesetih, stvorila milionere ili milionerske porodice povezane s političkom klasom, ali institucionalnog odgovora kako su stekli bogatstvo do danas nema. Pet godina nakon pada DPS-a u avgustu 2020. još nema zakona o oduzimanju nelegalno stečenog bogatstva.

Priče o bogatstvu koje ne prepoznaju zvanične liste decenijama kruže u medijima i kuloarima. Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore, u knjizi Pravila ćutanja iz 2004. navodi da mu je Svetozar Marović priznao nezakonito stečeni prvi veliki novac, a da je Milica Pejanović-Đurišić, bivša ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta SDB-a koja potvrđuju da je Marović omogućio biznismenu iz Budve da prođe četrdeset šlepera cigareta bez plaćanja dažbina. Navodno je Marović za svaki šleper primio 40 hiljada eura.

O švercu cigareta i bogaćenju govorio je i Ratko Knežević, bivši šef trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Međutim, institucije nijesu potvrdile ove tvrdnje, a zvanično bogatstvo Đukanovića je ostalo nesrazmjerno njegovom životnom standardu. Prije više od decenije Đukanović se našao među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, procijenjeno na preko 160 miliona eura, dok je zvanično živio kao običan službenik.

Novije afere Đukanovića takođe potvrđuju raskorak između zvaničnog i stvarnog bogatstva. Njegovi tajni poslovi otkriveni su i u globalnoj aferi Pandorini papiri iz 2021. godine, koja je obuhvatila oko 12 miliona dokumenata o poslovnim tajnama 35 svjetskih lidera. Dokumenta pokazuju korišćenje offshore trustova, fiktivnih direktora, advokata iz Londona i Paname, te čuvanje dokumentacije u Švajcarskoj. Đukanović tvrdi da se radi o kompanijama koje nijesu poslovale ni dan. Tužilaštvo još nije reagovalo.

I tako, iz godine u godinu, liste najbogatijih pokazuju samo dio stvarnog bogatstva crnogorskih milionera, u stalnom raskoraku između zvaničnog i stvarnog.