Odnos građana prema pticama u Zeti nije samo ekološko pitanje, već i pitanje tradicije, kulture i ekonomije, zbog čega je neophodno unaprijediti kontrolu lova, edukaciju i saradnju između institucija, poljoprivrednika, lovaca i građana, uz uvažavanje kulturnog konteksta zajednice.

Ovo je saopšteno na pres konferenciji „Zaštita ptica na području Zete: Stavovi i izazovi, sa posebnim osvrtom na krivolov“, koju je organizovao Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).

Programska direktorica CZIP-a, Ksenija Medenica, podsjetila je da ta organizacija već godinama vodi borbu protiv krivolova i zalaže se za pronalaženje trajnih rješenja koja će istovremeno suzbiti nelegalne aktivnosti i obezbijediti zaštitu vrsta i ekosistema od ključnog značaja za Crnu Goru.

– Naši napori često nailaze na prepreke koje nisu samo ekološke, već i sistemske. Organizacija u oblasti lovstva u Crnoj Gori ima duboko ukorijenjene probleme. Lovačke organizacije upravljaju lovištima bez plaćanja naknade državi, uz monitoring koji se često sprovodi bez jasnih protokola ili na osnovu nepouzdanih podataka, što ugrožava cijeli sistem planiranja i odlučivanja u ovoj oblasti – kazala je Medenica.

Ona je dodala da dodatne izazove predstavljaju nedostatak kapaciteta za sprovođenje zakonskih obaveza, mali broj lovočuvara, neadekvatna oprema i ograničene mogućnosti inspekcijskog nadzora, te da je sistem lovstva u Crnoj Gori „zreo za kompletnu reformu“.

Jedno od najvećih dostignuća u proteklom periodu, istakla je Medenica, jeste usvajanje Nacionalnog akcionog plana za rješavanje pitanja ilegalnog ubijanja, uzimanja i trgovine pticama selicama za period 2025–2030. godine, dokumenta koji je CZIP izradio prije šest godina, a koji je nedavno usvojila Vlada Crne Gore.

– To je rezultat dugogodišnjeg rada, zagovaranja i saradnje sa partnerskim organizacijama, EuroNaturom, BirdLife Internationalom i državnim institucijama. Dokaz da istrajnost u borbi za prirodu ima smisla – naglasila je Medenica.

Osvrćući se na istraživanje koje je sproveo CZIP, Medenica je kazala da za mnoge ljude u Zeti lov nije samo praksa, već i ritual, dio porodične tradicije i osjećaj povezanosti sa prirodom, ali i način suočavanja sa problemima poput šteta na usjevima i disbalansa vrsta. Istovremeno, mladi, žene i poljoprivrednici traže promjene, a sve češće se protive pucanju vikendom i nasilju nad životinjama.

– Ti glasovi ne traže podjele, već balans. Ne traže da biramo između ljubavi prema pticama i mržnje prema štetočinama, već da otvorimo prostor za dijalog i zajedničko traženje rješenja u kojem svi mogu biti dio promjene – poručila je Medenica.

Govoreći o krivolovu u Zeti, ornitološkinja CZIP-a Marija Šoškić Popović pojasnila je da je Zeta izuzetno bogato područje jer se na malom prostoru smjenjuju različiti tipovi staništa: rijeke, kanali, poljoprivredne površine, suva stepska područja i močvare koje su u kontaktu sa Skadarskim jezerom.

– Takav mozaik omogućava prisustvo velikog broja ptičjih vrsta, naročito jer se Zeta nalazi na Jadranskom migratornom koridoru. Tokom proljećne i jesenje migracije, kada ptice putuju između Evrope i Afrike, Zeta im služi kao važna stanica za odmor i ishranu. Osim u migracionom periodu, područje je značajno i zimi, kada brojne vrste sa sjevera Evrope dolaze ovdje da prezime. Zetske močvare su tada utočište za desetine hiljada pataka, baljoški i drugih vrsta vodenih ptica – navela je Šoškić Popović.

Zeta je takođe važno gnijezdilište za mnoge vrste, uključujući kratkoprstog kopca, grlicu, noćnog potrka i svih deset vrsta djetlića koje se gnijezde u Crnoj Gori. Posebno je značajno prisustvo modrovrane, koja se u zemlji gnijezdi samo na tri lokacije: u Ulcinjskoj solani, zaleđu Velike plaže i u Zeti. Nakon što su u mreži krivolovaca pronašli uginulu modrovranu, postavljene su kućice za gniježđenje; danas imaju deset parova i oko 60 mladih godišnje.

Krivolov predstavlja jednu od najvećih prijetnji pticama u Crnoj Gori, naročito u centralnim i južnim djelovima zemlje. U Zeti se najčešće koriste zabranjene elektronske vabilice koje imitiraju glasanje ptica, uglavnom prepelica, kako bi se olakšao nelegalni lov. Iako je praksa zabranjena Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o divljači i lovstvu, i dalje je veoma rasprostranjena. Kroz višegodišnji monitoring, CZIP je identifikovao brojne lokacije na kojima se vabilice redovno postavljaju, često i nakon što budu oduzete od nadležnih službi.

Pored vabilica, sve češće se koriste i ribarske mreže oko poljoprivrednih površina, koje lokalno stanovništvo koristi za zaštitu usjeva, ali one postaju smrtonosne zamke za brojne druge životinjske vrste, uključujući sove, mišare, ježeve i kornjače. Tokom posljednjih pet godina, CZIP je dodijelio oko sedam kilometara mreža za 16 domaćinstava kako bi ih zamijenili bezbjednijim alternativama, a program se planira nastaviti i narednih godina.

Analitičarka Instituta Damar, Hakile Resulbegoviq, predstavila je Socio-ekonomsku analizu percepcija i uzroka ilegalnog ubijanja ptica u regionu Zete. Istraživanje je sprovedeno kombinovanjem kvalitativnih i kvantitativnih metoda: kvantitativni dio obuhvatio je 374 punoljetna građanina Zete, anketiranih između 18. i 24. marta 2025. godine, dok su u kvalitativni dio uključene tri fokus grupe i pet dubinskih intervjua sa lovcima, poljoprivrednicima, pripadnicima romske zajednice, članovima porodica lovaca i predstavnicima lokalnih institucija i lovačkih udruženja.

Resulbegoviq je navela da se stanovnici dijele na dvije grupe: one koji ptice doživljavaju kao vrijednost i simbol prirode i ravnoteže, i one koji ih vide kao štetočine, posebno svrake i vrane. Stariji bolje poznaju vrste ptica i tradiciju lova, dok mlađi pokazuju manji nivo zainteresovanosti. Kod pripadnika romske zajednice pokazao se niži nivo interesovanja za ovu temu, ali većina stanovnika pokazuje svijest o važnosti prirodne ravnoteže i prepoznaje značaj očuvanja ptica, iako su mišljenja o njihovom prisustvu podijeljena.

U lovu se, prema istraživanju, ne vidi ubijanje ptica, već društveni i kulturni čin. Stariji lov vide kao tradiciju, druženje i dio svakodnevice, dok poljoprivrednici lov vide kao zaštitu usjeva od šteta koje ptice nanose. Postoji sukob između ekonomskih potreba i zaštite prirode; dok jedni koriste nenasilne metode, drugi postavljaju mreže koje mogu povrijediti ili ubiti zaštićene vrste. Mlađe generacije lov vide kao aktivnost iz dosade ili zastarjelu tradiciju, dok stariji lov povezuju sa identitetom i pripadanjem zajednici.

Zakoni o lovu postoje, ali se ne sprovode dosljedno. Kazne su rijetke i često selektivne, a žene, mladi i pripadnici romske zajednice su manje informisani o propisima. Zajednica nije protiv lova kao tradicije, ali sadašnji način nije održiv. Potrebna je veća kontrola, edukacija i saradnja između institucija, poljoprivrednika, lovaca i građana, uz razumijevanje kulturnog konteksta zajednice.

Kvantitativni rezultati pokazali su da je 63 odsto ispitanika upoznato sa zakonima o lovu, dok 37 odsto nije. Samo 24 odsto ispitanika smatra da je lov ili hvatanje ptica ozbiljan problem, trećina nije željela da zauzme stav, a 33 odsto ispitanika je u posljednjih 12 mjeseci vidjelo nelegalni lov ptica. Većina ispitanika smatra da se ptice love zbog uništavanja usjeva, dok manji dio navodi sport, rekreaciju ili tradiciju. Više od polovine poljoprivrednika izjavilo je da su ptice u posljednjih godinu dana prouzrokovale štetu na usjevima, najčešće vrane, svrake i čvorci, ali većina nije preduzela mjere zaštite.

Učesnici istraživanja predložili su strožu primjenu zakona i veće kazne, edukacije i javne kampanje, saradnju sa lokalnim zajednicama, školama i civilnim sektorom, te aktivno uključivanje lovaca u programe zaštite prirode. Zajednica u Zeti nije protiv lova kao tradicije, ali jasno prepoznaje da sadašnji način nije održiv. Odnos ljudi prema pticama u Zeti, kako je naglasila Resulbegoviq, nije samo pitanje ekologije, već i tradicije, kulture i ekonomije, a građani pokazuju spremnost na saradnju i dijalog uz potrebu za više povjerenja u institucije i dosljednu primjenu zakona.