Nevladina organizacija Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju u Nikšiću već više od tri decenije opstaje zahvaljujući isključivo projektima, dok budžetska podrška nikada nije bila dio njihovog finansiranja. Organizacija je osnovana 1991. godine, tada pod nazivom Društvo oboljelih od cerebralne paralize, a od samog početka njen rad zavisi od grantova i donacija, piše Dan.

Kako ističe direktorica Miluša Cica Žugić, Udruženje je pokrenuto na inicijativu petoro roditelja djece sa smetnjama u razvoju, među kojima je i ona sama. Tokom godina, kako kaže, zajedno su učili, usavršavali se i razvijali sistem podrške osobama sa invaliditetom.

– Kao majka djeteta sa posebnim potrebama rasla sam uz Udruženje. Pisali smo projekte, prolazili obuke, upoznavali zakone i međunarodne konvencije iz oblasti prava osoba sa invaliditetom. Magistrirala sam inkluziju i socijalni rad i objavila 26 naučnih radova koje sam predstavila širom svijeta – navodi Žugić.

Iz njihovog centra, poznatog kao „Igračkoteka“, realizovan je veliki broj projekata: od saobraćajnih radionica, preko izrade „tihih knjiga“, do ekoloških akcija u zajednici. Poseban uspjeh predstavlja činjenica da su dva rada korisnika ovog Udruženja uvrštena u promotivnu brošuru Nikšića za Evropsku prijestonicu kulture (EPK) 2030, predstavljenu u Briselu.

Tokom 35 godina rada, Udruženje je realizovalo više od 120 projekata i omogućilo zaposlenje 57 osoba sa invaliditetom u različitim organizacijama. Danas, kako upozoravaju, mnogi njihovi bivši korisnici vode sopstvene organizacije, ali uprkos tome matično Udruženje se nalazi na ivici opstanka.

– Danas smo u veoma teškoj situaciji. Došli smo do toga da prodajemo kombi vozilo kako bismo mogli da nastavimo rad – kaže Žugić.

Vozilo je, kako objašnjava, tehnički ispravno, ali neupotrebljivo zbog nedostatka sredstava za registraciju, gorivo i angažovanje vozača. Istovremeno, dio troškova rada pokrivaju roditelji korisnika kako bi se isplatile zarade zaposlenima.

– Roditelji učestvuju u troškovima, jer drugačije ne bismo mogli da isplatimo plate. Niko nema sluha da nas oslobodi makar dijela režijskih troškova poput struje, vode ili odvoza otpada – naglašava ona.

Važan segment istorije Udruženja vezan je za nekadašnjeg predsjednika Opštine Nikšić Labuda Šljukića, koji je organizaciji dodijelio plac za izgradnju Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju. Sredstva za izgradnju obezbijeđena su kroz donacije ambasada, sponzora i roditelja, a ukupno je prikupljeno oko pola miliona eura.

Međutim, nakon završetka objekta, Udruženju je ostalo samo 70 kvadratnih metara na trajno korišćenje, dok je ostatak prostora postao javna ustanova.

– Angažovali smo stručnjake iz Rumunije i Bugarske koji su obučavali kadar za rad u Dnevnom centru. Uz podršku UNICEF-a i organizacije Save the Children opremili smo salu za fizikalnu terapiju – navodi Žugić.

Udruženje učestvuje i u izradi lokalnih planova za osobe sa invaliditetom, ali, kako ističu, konkretna finansijska podrška lokalne uprave izostaje.

– Saradnja postoji, ali novca nema. Roditelji su prinuđeni da finansiraju osnovne servise koje pružamo. Ipak, ne odustajemo – poručuje ona.

U okviru sistema u kojem djeluju, održavaju korektnu saradnju sa JU Dnevni centar za djecu ometenu u psihofizičkom razvoju, posebno od dolaska Radovana Dragnića na njegovo čelo. Ipak, razlike u finansiranju ostaju velike.

– Dnevni centar je na budžetu države i Opštine, dok mi opstanak zasnivamo isključivo na projektima. U posljednjim godinama situacija je dodatno otežana – napišemo i po 20 projekata godišnje, a često ne prođe nijedan. Donacija i sponzorstava gotovo da više nema – ističe Žugić.

Dio podrške ipak dolazi kroz saradnju sa Zavodom za zapošljavanje i nikšićkim Biroom rada, kroz javne radove u okviru kojih se angažuju personalni asistenti za korisnike.

Atmosfera u Udruženju, kako navode, podsjeća na porodičnu zajednicu. Dnevni boravak, koji funkcioniše u okviru organizacije, svakog dana od 8 do 14 časova nudi radionice pod vođstvom okupacionog terapeuta Veselinke Lončar. Korisnici su ostvarili brojne nagrade na takmičenjima i paraolimpijadama, a član Radoje Radunović proglašen je sportistom godine 2024.

Poseban segment rada predstavlja projekat rane intervencije koji traje posljednje četiri godine. Kroz njega je obuhvaćeno 15 djece uz podršku psihologa, logopeda i fizioterapeuta, a svi su, kako navode iz Udruženja, uključeni u vrtićke programe.

– Rezultati su izuzetni, ali potrebe rastu. Nemamo sredstva da nastavimo projekat, pa roditelji djecu vode na tretmane u Podgoricu – upozorava Žugić.

Trenutno se realizuje i projekat „I mi volimo sport“, koji promoviše uključivanje osoba sa invaliditetom u sportske aktivnosti, ali ni on ne pokriva osnovne troškove rada.

– Naš cilj je jasan – da osobe sa invaliditetom budu uključene u sve društvene tokove – zaključuje Žugić, naglašavajući da Udruženje, uprkos svim teškoćama, nastavlja borbu za opstanak i dostojanstven život svojih korisnika.