Već nekoliko dana Crna Gora suočava se sa poplavama koje su nastale usljed nepovoljnih meteoroloških prilika. Brojna domaćinstva, imanja, putni pravci, kao i poljoprivredna dobra nalaze se pod vodom, dok od nadležnih institucija, ni traga ni glasa. Dok voda ulazi u kuće i uništava imovinu, predstavnici vlasti ćute.

Posebno dramatična situacija bilježi se na saobraćajnicama. Na Sokolovini je došlo do odrona na putu koji je otvoren prije desetak dana, a na putu prema Beranama evidentirano je pucanje asfalta, što građani povezuju sa nekontrolisanom gradnjom malih hidroelektrana i narušavanjem stabilnosti terena. Umjesto planiranja i stručnog nadzora, godinama se, kako kažu mještani, tolerisala improvizacija i privatni interesi.

Novi martinićki put, koji je trebalo da bude primjer “modernog infrastrukturnog projekta”, pokazao se kao simbol loše izvedenih radova i nestručnog planiranja. Odvodi su nedovoljni ili nepravilno urađeni, pa se poslije svake jače kiše jezera stvaraju na kolovozu, ugrožavajući i saobraćaj i okolna domaćinstva.

Nečišćenje odvoda posebno dolazi do izražaja na Marezi i Sitnici, gdje su zapčepljeni kanali doprinijeli izlijevanju vode i širenju poplavnog talasa. Građani podsjećaju da su nadležne službe mjesecima upozoravane na potrebu čišćenja, ali odgovora nije bilo, sve dok šteta nije postala vidljiva.

Uprkos svemu tome, od premijera, potpredsjednika i ministara, ni riječi. Niko nije obišao poplavljena područja, niko nije preuzeo odgovornost, niti ponudio plan. Državni vrh se ponaša kao posmatrač, a ne kao neko ko vodi zemlju.

– Država ne postoji -, kažu ogorčeni građani, koji se sami organizuju, izvlače vodu iz domova i štite imanja. Mnogi ističu da Crna Gora jeste imala elementarne nepogode i ranije, ali da se nikada nije desilo da nadležni potpuno nestanu, kao da se sve ovo dešava u nekoj tuđoj državi.

U trenutku kada su građanima najpotrebniji podrška, informacija i prisustvo institucija, vlast je nijema. Poplave su pokazale ne samo snagu prirode, već i slabost sistema koji bi trebalo da je zaštiti, i tu lekciju danas najskuplje plaćaju upravo oni koji su najmanje krivi.