Profesorica i građanska aktivistkinja Božena Jelušić ocijenila je da je telegram saučešća koji je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić uputio porodici presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića nakon njegove smrti predstavljao „državno zastiđe“ i još jedan pokazatelj duboke podijeljenosti crnogorskog društva.

Govoreći u emisiji „Minula neđelja“ na Aplus televiziji, Jelušić je kazala da vjeruje da je takav potez postidio ogromnu većinu građana. Ocijenila je da odobravanje takvog postupka može postojati jedino u neformalnim i, kako je rekla, „zadimljenim“ kafanama, dok takvo ponašanje ne bi smjelo biti svojstveno normalnom političkom i društvenom ambijentu.

Posebno je naglasila odgovornost funkcije koju Mandić obavlja, ističući da predsjednik parlamenta, kao jedan od nosilaca najviših državnih funkcija, ne može sa pozicije čelnika jedne od najvažnijih institucija u zemlji postupati na taj način.

Jelušić se osvrnula i na argumente prema kojima je Mladić tokom ratnih godina pomagao Republici Srpskoj, između ostalog kroz snabdijevanje gorivom i drugim sredstvima. Prema njenoj ocjeni, takve okolnosti ne mogu predstavljati opravdanje za postupak predsjednika parlamenta gotovo tri decenije kasnije.

– Nije loše podsjetiti da je razlika između 1997. i 2026. cijelih 29 godina –  navela je ona.

Govoreći o političkim prilikama iz vremena raspada tadašnjeg Saveza komunista, Jelušić je ocijenila da se sličan model političkog djelovanja može prepoznati i danas. Kazala je da političari pokušavaju obuhvatiti čitavo biračko tijelo, od onih koje je opisala kao ljude iz „najvećih prostora mraka“, a koji takođe glasaju za njihove liste, do građana kojima se istovremeno pokušava predstaviti evropski put zemlje kao politički cilj.

Borba za tumačenje prošlosti

Reakcije koje su uslijedile nakon telegrama, prema ocjeni Jelušić, pokazuju da se u Crnoj Gori i dalje vodi politička borba oko interpretacije prošlosti, umjesto ozbiljnog suočavanja sa događajima iz prethodnih decenija.

Ona je kritikovala Demokratsku partiju socijalista, navodeći da ta stranka odbija da se suoči sa sopstvenim udjelom u prošlosti i sada insistira na institucionalnom odgovoru. Istovremeno, smatra da takav odgovor vjerovatno neće uslijediti u dovoljnoj mjeri zbog slabosti institucija.

Sa druge strane, smatra Jelušić, odgovor iz parlamenta ponovo pomjera raspravu prema identitetskim pitanjima i vraća je na pitanje šta su pojedini akteri radili 1997. godine.

Takav pristup, prema njenim riječima, ne predstavlja način da se prošlost prevaziđe, već održava narativ u kojem se različite političke strane nadmeću oko njenog tumačenja.

Jelušić je upozorila i na ono što smatra pogrešnim shvatanjem nacionalnog pomirenja. Kako je navela, građanima se u ovom periodu nude modeli pomirenja koji bi, po svemu sudeći, podrazumijevali relativizaciju postojanja fašizma i antifašizma, kao i predstavljanje čitavog tog istorijskog perioda kao nejasne priče koja se odvijala i u Crnoj Gori i u svijetu.

„Ne znamo oko čega se mirimo“

Govoreći o uslovima za stvarno pomirenje, Jelušić je poručila da ono nije moguće bez jasnog vrijednosnog odnosa prema fašizmu, antifašizmu i ratnim zločinima.

– Ne znamo oko čega se mirimo, oko toga da nije bilo fašizma. I onda je normalno moguće da se uradi ovakvo zastiđe, zaista državno zastiđe, i da se sa najvišeg mjesta u ovoj državi pošalje telegram saučešća – istakla je ona.

Jelušić je napravila razliku između umjetničkog i političkog pristupa kontroverznim istorijskim ličnostima. Kazala je da može razumjeti da književnost otvara prostor za različita tumačenja i ulazak u najmračnije aspekte ljudskog ponašanja, pa čak i da književni lik bude zasnovan na osobi poput Mladića.

U tom kontekstu pomenula je i Hannah Arendt i njen koncept „banalnosti zla“, navodeći da umjetnički pristup može omogućiti istraživanje takvih prostora ljudskog ponašanja.

Međutim, smatra da je potpuno drugačije kada političar koji obavlja jednu od najviših državnih funkcija koristi odnos prema presuđenom ratnom zločincu kao način političkog obraćanja biračkom tijelu.

– Ali da se sa tim, sa presuđenim ratnim zločincem, na ovaj način gađa biračko tijelo, to je toliko nedostojanstveno – kazala je Jelušić.

Na kraju razgovora ocijenila je da bi Mandić, kada bi danas imao mogućnost da ponovo donese odluku o telegramu, vjerovatno odustao od tog poteza.

– Čini mi se, kada bi gospodin Mandić sada mogao da vrati ovaj šahovski potez, da bi ga on rado vratio –  zaključila je Jelušić.