Političke partije u Crnoj Gori već duže vrijeme međusobno se optužuju za partijska zapošljavanja, dok istovremeno javnosti nude obećanja o reformi sistema „kupljenih diploma“ i profesionalizaciji javne uprave. Ipak, kako ističu stručnjaci, u praksi niko nema ni znanja, ni hrabrosti, ni partijskog interesa da takvu reformu zaista sprovede.
U državnoj upravi, lokalnim samoupravama i državnim preduzećima zaposleno je preko 80.000 ljudi. Stručnjaci ocjenjuju da je takav broj zaposlenih nesrazmjeran u odnosu na kvalitet i efikasnost javnih usluga, jer ne postoji nijedan javni servis koji funkcioniše u potpunosti, niti ijedan set usluga za koji se može reći da opravdava obim administracije i postojeću strukturu sistema. Građani, kako se dodaje u tim ocjenama, i dalje svakodnevno osjećaju posljedice neefikasne i preglomazne birokratije.
U tom kontekstu, Pokret za Podgoricu traži dodatnih 97 radnih mjesta u firmi koja, prema navodima, prošle godine nije realizovala nijedan veći projekat. Stručnjaci i dio javnosti ocjenjuju da je takav zahtjev problematičan, posebno u gradu u kojem je, kako se navodi, razvojni fokus već godinama podređen betonizaciji i nastavku političkih obrazaca koji se povezuju sa ranijim upravljanjem i starim DUP-ovima.
Posebno se ukazuje na činjenicu da je smjena prethodnog menadžmenta građane koštala oko 1 milion eura više iz budžeta. Stručnjaci ocjenjuju da se dio tih sredstava, prema dostupnim informacijama i tvrdnjama iz političkog i stručnog miljea, sada može prepoznati kroz praksu partijskog zapošljavanja, koje bi, kako se navodi, trebalo biti „krunisano“ rješenjima za stalno, kako bi se obezbijedio dodatni siguran glas u biračkom tijelu.
U javnosti se postavlja pitanje da li se na taj način nastavlja dugogodišnji model partijskog upravljanja javnim sektorom, gdje se broj zaposlenih ne posmatra kroz potrebe sistema, već kroz političku i izbornu računicu.
Navodi se i da bi, ukoliko gradonačelnik prihvati ovakvo obrazloženje koalicionih partnera, mogao snositi odgovornost za stvaranje novih sistema sličnih postojećim preduzećima poput „Čistoće“ i „Vodovoda“, koja se često pominju kao primjeri preglomaznih i politički opterećenih javnih preduzeća.
Stručnjaci dodatno upozoravaju da bi nastavak ovakvih praksi mogao dodatno opteretiti već preglomazan javni sektor i usporiti bilo kakve pokušaje reforme, dok političke partije i dalje jedne druge optužuju za iste obrasce zapošljavanja koje istovremeno i same sprovode.
Komentariši