Pet mjeseci nakon što mi je kidnapovan mejl i tri mjeseca nakon isceniranog i nezakonitog otkaza, konačno je ugašena moja službena mejl adresa, saopštio je Rajko Sekulović, koji je do nedavno obavljao funkciju direktora Direkcije za upravljanje operativnim rizikom, bezbjednošću informacija i kontinuitetom poslovanja u Centralnoj banci Crne Gore.

On navodi da su, Irena Radović, arhitekta Biljana Gligorić, kao i njihov IT asistent Saša Šćekić, ponovo pribjegli izmišljanju novih procedura kako bi „legalizovali” zloupotrebu mejla, uz ocjenu da, kako kaže, ne znaju šta su lični podaci, što se, prema njegovim riječima, nedvosmisleno zaključuje iz njihovog postupanja. Sekulović tvrdi i da je „izmišljanje procedura i prekrajanje akata Centralne banke za potrebe ličnih obračuna njihov standard”.

Kako navodi, slična praksa desila se i ranije, kada su, kako tvrdi, prije godinu dana dugogodišnjeg kolegu naprasno „ispratili” u prijevremenu penziju, nakon čega je on tražio da mu se omogući pristup ličnim podacima sa svog računara, uključujući i sliku preminulog člana porodice. Umjesto toga, prema njegovim riječima, IT asistent je proglasio da su svi lični podaci zaposlenih na računarima vlasništvo Centralne banke, nakon čega je Irena Radović u skladu s tom „revolucionarnom” idejom promijenila Etički kodeks.

Sekulović dalje tvrdi da je, nakon što je ukazao da bivšem kolegi treba u prisustvu komisije omogućiti preuzimanje ličnih podataka, to arhitekti poslužilo za, kako kaže, nove podvale i istrage usmjerene prema njemu, dok je IT asistent širio paranoju kod rukovodstva uz tvrdnje da bi bivši kolega u sliku preminulog člana porodice mogao „umetnuti hakerski kod”. Tada je, prema njegovim navodima, Irena Radović naložila vanrednu internu reviziju sa zadatkom da se u njegovom postupanju pronađe greška, ali su, kako tvrdi, umjesto njega propusti pronađeni kod Sanje Mrkić, hemijskog tehnologa koja upravlja ljudskim resursima Centralne banke.

Kako tvrdi, izmišljanjem procedura nastavljena praksa koju opisuje kao diktaturu u Centralnoj banci, te da je Irena Radović, zajedno sa IT asistentom, nakon što mu je prvog dana bolovanja oduzet mejl, izmislila proceduru po kojoj nijedan zaposleni više ne može da pristupa mejlu kada je odsutan sa posla. Sekulović ocjenjuje da se time ugrožava normalno obavljanje redovnih poslova i urušava sistem rada koji je godinama uspostavljen u Centralnoj banci.

Takođe navodi da nije dozvoljen ni rad od kuće, iako je, kako kaže, odavno prisutan u svim bankama Evropskog sistema centralnih banaka, uz obrazloženje kadrova Irene Radović da postoje navodni bezbjednosni rizici i da organizacija nije „kulturološki zrela” za to. Ističe i da ono što je tokom pandemije, kako kaže, besprekorno funkcionisalo, novim „stručnjacima” sada djeluje nedostižno.

Sekulović navodi i da je, kako bi mu otežali rad van radnog vremena na projektima koje je, kao Chevening stipendista, dobijao od britanske ambasade, Irena Radović mijenjala i Etički kodeks. Podsjeća i na, kako tvrdi, višemjesečne istrage koje je uz pomoć arhitekte i tehnologa vodila zbog njegovih angažmana van Centralne banke, koje smatra isključivo zaslugom znanja i dugogodišnjeg iskustva, uz navode o pokušajima zastrašivanja vezama u britanskoj ambasadi.

Prema njegovim riječima, „planiranim izmjenama u procedurama” podređeni Sanje Mrkić pravdali su to što su mu konstantno tražili nova odobrenja i dodatna pojašnjenja za svaki zahtjev za stručno usavršavanje. Sekulović tvrdi da je, kako kaže, radi prikrivanja mobinga postalo uobičajeno naknadno izmišljanje procedura i prekrajanje Etičkog kodeksa i drugih akata Centralne banke.

Na kraju, Sekulović ocjenjuje da navedena postupanja, kao i ona o kojima je ranije govorio, predstavljaju ozbiljne „reference” Irene Radović, koje bi, kako navodi, trebalo upotpuniti njenom radnom biografijom. Dodaje da u prilog tome, prema njegovim riječima, idu i iskustva zaposlenih u ambasadi Crne Gore u Francuskoj, kao i u Investiciono-razvojnom fondu, uz poruku da materijala ima previše, ali da on neće pisati knjigu, već da će nadležni organi kroz svoju praksu zabilježiti postupanja koja iznosi.