Formiranje Komisije za praćenje realizacije projekta „Velje brdo“ samo po sebi ne znači da će nadzor biti kvalitetan, ali predstavlja važan institucionalni prostor za kontrolu projekta koji se već dvije godine politički predstavlja kao gotova stvar, iako, prema ocjeni Udruženja „KANA – Ko ako ne arhitekt“, još nema odgovora na brojna osnovna pitanja o njegovoj izvodljivosti, troškovima, infrastrukturi i posljedicama.

Iz KANE smatraju da je osnivanje Komisije dobra odluka upravo zbog široko postavljenog djelokruga. Njena nadležnost obuhvata pitanja prostornog planiranja i stambene politike, troškova infrastrukture i imovinskopravnih odnosa, ali i tehničke izvodljivosti, zaštite životne sredine, saobraćaja i rada institucija koje učestvuju u projektu.

Posebno značajnim ocjenjuju to što je šest mjesta u Komisiji predviđeno za predstavnike nevladinih organizacija iz relevantnih oblasti. Time se, kako navode, otvara mogućnost da stručnjaci koji nijesu dio izvršne vlasti neposrednije prate proces, analiziraju dostupne podatke i o svojim nalazima obavještavaju Skupštinu i javnost.

Ipak, iz KANE upozoravaju da postojanje Komisije ne predstavlja automatsku garanciju djelotvornog nadzora. Njena stvarna vrijednost zavisiće od pristupa dokumentaciji, načina na koji će koristiti svoja ovlašćenja i stepena otvorenosti rada prema javnosti.

Komisija ne bi smjela da bude formalnost

Za KANU je ključno razlikovati ovu Komisiju od eventualnog tijela koje bi formirala institucija neposredno zadužena za realizaciju projekta, jer bi takav mehanizam, kako smatraju, mogao služiti naknadnom opravdavanju već donesenih odluka.

Njihov stav je da zadatak Komisije ne treba da bude nekritička promocija projekta, već provjera njegove opravdanosti, troškova, izvodljivosti i postupanja nadležnih organa. Upravo zato ovo tijelo, prema njihovoj ocjeni, može postati mjesto kritičke razmjene i izvor vjerodostojne analize.

U KANI istovremeno priznaju da postoji široko nepovjerenje prema institucijama nakon svega što je do sada pratilo projekat „Velje brdo“. Ipak, naglašavaju da treba razlikovati institucije i mehanizme koji proizvode probleme od onih koji mogu otvoriti dodatni prostor za njihovu javnu kontrolu.

Stručna upozorenja do sada nijesu mijenjala političke odluke

Na pitanje kakav bi uticaj nalazi i odluke Komisije mogli imati na realizaciju projekta, iz KANE odgovaraju da to tek treba utvrditi kroz njen budući rad.

Podsjećaju da nezavisna scena gotovo dvije godine upozorava na ozbiljna planerska, infrastrukturna, ekološka, hidrološka i morfološka ograničenja lokacije. Uz to, kako navode, postoje i primjedbe na ekonomsku i demografsku opravdanost koncepta koji je Vlada predstavila kao projekat „Velje brdo“.

Međutim, dosadašnji tok projekta, prema njihovoj ocjeni, pokazuje da takva upozorenja nijesu imala značajniji uticaj na političke odluke vezane za projekat. Zbog toga, smatraju u KANI, ne bi bilo realno očekivati da će Komisija sama zaustaviti ili suštinski preusmjeriti projekat samo snagom stručnih argumenata, posebno jer ona neće preuzeti upravljanje projektom.

Njena potencijalna uloga ipak je značajna. Komisija može sistematski utvrđivati činjenice, zahtijevati dokumentaciju, povezivati podatke koji su trenutno rasuti po različitim institucijama, analizirati odluke i njihove posljedice i o svemu tome redovno informisati javnost.

To je, prema stavu KANE, posebno važno zato što je „Velje brdo“ od početka imalo snažnu političku i propagandnu dimenziju. Čak i ukoliko nalazi Komisije ne budu neposredno pretočeni u odluke izvršne vlasti, oni bi mogli uticati na kvalitet javne debate, odgovornost institucija prema građanima i procjenu povjerenja koje građani mogu imati u projekat i one koji ga sprovode.

Najveći problem: projekat predstavljen kao gotov prije ključnih procjena

Upravo u tome KANA vidi jedan od ključnih problema čitavog procesa. Prema njihovom tumačenju, trenutno nedostaju procjene koje bi trebalo da pokažu da li je projekat „Velje brdo“ uopšte moguće realizovati.

Iz Udruženja naglašavaju da problem nije samo u tome što određene studije i procjene još nijesu završene. Mnogo ozbiljnijim smatraju to što se projekat već dvije godine politički predstavlja i razvija kao gotova stvar, uprkos tome što još nema odgovora na osnovna pitanja o izvodljivosti, troškovima, infrastrukturi i potencijalnom uticaju projekta.

Takav pristup u KANI opisuju kao „potpuno izokrenut proces“. Njihova ocjena je da je Vlada najprije javnosti predstavila izuzetno zahtjevan i, po njihovom mišljenju, megalomanski projekat i obećala njegovu realizaciju, dok se tek naknadno utvrđuje pod kojim uslovima bi ga uopšte bilo moguće sprovesti, koliko bi koštao i kakve bi posljedice proizveo.

Zbog toga u KANI smatraju korisnim postojanje zvaničnog tijela koje bi se sistematski bavilo upravo tim pitanjima.

Komisija, dakle, neće nužno promijeniti politički kurs projekta, ali bi mogla imati drugačiju vrstu uticaja: da objedini informacije, otvori pitanja koja su do sada ostajala razdvojena po institucijama i omogući javnosti da dobije potpuniju sliku o opravdanosti, troškovima, izvodljivosti i posljedicama „Veljeg brda“.

U konačnom, njena vrijednost zavisiće manje od samog postojanja Komisije, a više od toga koliko će stvarno imati pristup dokumentima, koliko će koristiti svoja ovlašćenja i da li će njeni nalazi biti dostupni javnosti.

Projekat koji traži kontrolu već je koštao gotovo 80.000 eura samo za naknade

Posebnu težinu priči o potrebi za kontrolom „Veljeg brda“ daje i podatak o novcu koji je već izdvojen za rad državnog Koordinacionog tijela za realizaciju projekta. Prema pisanju „Vijesti“, za godinu dana članovima tog tijela isplaćeno je ukupno 79.784,80 eura naknada.

Predsjednik Koordinacionog tijela Slaven Radunović primio je 8.962,80 eura, dok je preostalih 11 članova dobilo po 6.402 eura. Naknade su u posljednja dva mjeseca 2024. iznosile 493,50 eura mjesečno za članove, odnosno 690,90 eura za predsjednika, da bi od januara 2025. bile povećane na 541,50, odnosno 758,10 eura mjesečno.

Naknade su isplaćivane iz budžetskih sredstava Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Same isplate, prema dostupnim podacima, nijesu sporne po osnovu toga što su predstavljale naknade za rad, ali otvaraju dodatno pitanje koliko je javnog novca već potrošeno na institucionalnu strukturu koja prati projekat čija opravdanost, izvodljivost, troškovi i posljedice i dalje izazivaju ozbiljna pitanja.