Već duže vrijeme, odnosno od silaska DPS-a s vlasti, Crnoj Gori se „događa narod“. Ljudi su se ohrabrili i izašli na ulice iznoseći svoje zahtjeve. Mnoge od njih sam podržavao, ali ne i način i mjesto gdje su ti zahtjevi iznošeni. Posebno ne kad se shvatilo da ovoj vlasti, ama baš nimalo, nije stalo do građana.

Najbolji primjer za to je više nego opravdani zahtjev dijela građana Cetinja, koji su skoro godinu dana blokirali put Podgorica-Budva, a da se premijer ili bilo ko relevantan iz Vlade nije udostojio da ih primi i da pokuša da uvaži njihove zahtjeve.

Nova godina, nova nafaka, rekli bi stari. Kod nas se može reći: nova godina, novi talas protesta. Ne bih ulazila u (ne)opravdanost razloga za protest građana Botuna, ali kažnjavanje građana koji ničim nisu doprinijeli situaciji u kojoj su se našli nije način rješavanja problema. Pogotovo, ponavljam, kad se premijer i članovi Vlade prave mrtvi. Ili su spojili Božić i Vaskrs, eventualno.

Od svih protesta koji su blokirali različite saobraćajnice, kod mene, kao građanina ove zemlje, najveći bijes izaziva protest građana Park-šume Zlatica. Ljudi koji su zauzeli državnu zemlju da bi na njoj napravili trospratnice imaju obraza da se zbog nečega bune i da ometaju aktivnosti ostatka populacije.

Zamislite samo koliku „empatiju“ prema njima mogu da osjećaju oni koji su kupili plac i izmirili nimalo male novčane obaveze radi legalizacije svojih objekata. Prije se može reći da većina građana Podgorice prema njima osjeća bijes, da ne kažem neku težu riječ. Da su imalo svjesni svojih postupaka, ćutke bi izmirili obaveze koje treba da ispune kako bi legalizovali ono što ni u jednoj iole pravnoj državi ne bi mogli.

Što se predizbornih obećanja tiče, obećali su i sedmočasovno radno vrijeme, pa ništa.