Pod uticajem nevladinog sektora i procesa evropskih integracija, situacija u pogledu rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori polako se mijenja na bolje, smatra Boris Mugoša, poslanik Socijaldemokratske partije (SD) i jedini muški član Ženskog kluba u Skupštini Crne Gore.

U podkastu CdM-a “Građansko izvještavanje” Mugoša je istakao da žene i dalje trpe diskriminaciju u mnogim segmentima sistema, naglašavajući da ne postoje opravdanja za drugačije stavove.

Prema njegovim riječima, iako se često tvrdi da u crnogorskom društvu nema uticaja stereotipa, to nije istina. Stereotipi su prisutni u svim segmentima, a jedan od najvidljivijih primjera je način na koji se istorija prikazuje kroz spomenike. Mnogi od njih su podignuti muškarcima, vođama i vojskovođama, dok je broj spomenika ženama koje su imale značajan uticaj na crnogorsku prošlost minimalan. Mugoša naglašava da nije lako promijeniti ovakve duboko ukorenjene norme, ali da je ključni korak unutrašnja doslednost i vjera u principe rodne ravnopravnosti.

Rodna ravnopravnost, prema Mugoši, nije pitanje koje se tiče samo žena, već je to univerzalno civilizacijsko pitanje. Zbog toga, kako kaže, žao mu je što je već nekoliko godina jedini muški član Ženskog kluba, što ukazuje na to da postoji nedostatak muške podrške ovoj inicijativi. Smatra da je oblikovanje zdravih stavova važno već u ranoj dobi, jer se kasnije teško mijenjaju. Mugoša ističe da je njegovo lično iskustvo u tom pogledu potvrđeno kroz bavljanje sportom i putovanja širom svijeta, što mu je omogućilo da razvije zdrave stavove. Takođe, važno je da društvo od malih nogu, kroz obrazovni sistem, oblikuje stavove o ravnopravnosti, pa je stoga ključna edukacija, počevši od vrtića i dalje kroz školu.

Obrazovni proces, kako Mugoša napominje, ima ključnu ulogu u oblikovanju ličnosti i stvaranju vrijednosti kod mladih ljudi. Smatra da bi nastavnici trebalo da stave veći fokus na teme rodne ravnopravnosti, jer obrazovanje u tom smislu može značajno doprinijeti boljoj budućnosti. Osim toga, porodica igra značajnu ulogu u prenošenju tih vrijednosti, pa se Mugoša trudi da svojim sinovima bude dobar primer. Ipak, on priznaje da su rodne uloge u crnogorskim porodicama i dalje jasno definisane, te da postoji podjela na muške i ženske poslove, kao i podjela boja koje se povezuju sa određenim polovima. Iako napominje da se u ovom pogledu osećaju mali pomaci, on smatra da je mentalitet jednog društva teško promijeniti u kratkom vremenskom periodu.

Mugoša se takođe osvrnuo na zabrinjavajuće podatke o nasilju i femicidu, naglašavajući da se ovom problemu mora posvetiti mnogo veća pažnja. Nasilje u porodici, smatra on, ne može biti dio tradicije, a naročito ne može biti prihvaćeno da muž tuče ženu i da ona nema pravo glasa u domaćinstvu. Mugoša ukazuje da crnogorsko društvo ima specifičan odnos prema oružju, što se reflektuje i u tradiciji u kojoj su djeci, posebno dječacima, često davana oružja za igru, dok su djevojčice dobijale lutke. Iako ovo nije nužno loše, smatra da roditelji treba da vode računa kako se takvi obrasci ne bi razvili u stvaranje lažnog ega koji može kasnije dovesti do nasilja.

Kada je u pitanju politička scena, Mugoša smatra da su rodne uloge u Crnoj Gori veoma izražene, što se najbolje vidi u potrebi za uvođenjem kvota za žene u parlamentu. On smatra da kvote svakako pomažu, jer bi bez njih situacija bila mnogo lošija. Međutim, Mugoša ističe da je prije nekoliko godina bilo više žena u parlamentu nego danas. Istraživanja pokazuju da je devet od deset žena u politici diskriminisano, a sedam od deset je doživjelo neku vrstu nasilja zbog svog političkog angažmana. Društvene mreže, prema njegovim riječima, vrlo su nemilosrdne prema političarkama, dok se u izvršnoj vlasti nalazi vrlo mali broj žena na važnim funkcijama. U svih 14 lokalnih samouprava samo jedna ima predsjednicu, a Mugoša naglašava da ni to neće biti trajno. Takođe, Crna Gora nikada nije imala predsjednicu države niti predsjednicu Vlade. To su, kako kaže, razlozi zbog kojih je odlučio da se priključi Ženskom klubu, kako bi bio podrška koleginicama koje imaju težak zadatak da se probijaju u svojim partijama i na političkoj sceni uopšte.

Za Mugošu, parlament je ogledalo društva, te sve što se dešava unutar njega predstavlja odraz društvenih odnosa u zemlji. Žali što pomaci u pogledu rodne ravnopravnosti idu sporije nego što bi trebalo, ali je optimističan i smatra da će, kada se sagleda situacija iz perspektive vremena, biti ponosni na postignuća u ovoj oblasti.