U Crnoj Gori, svaki četvrti nastavnik pretrpio je neki oblik nasilja, bilo od strane učenika, njihovih roditelja, uprave škole, pa čak i od kolega, pokazuju podaci istraživanja koje je za potrebe Sindikata prosvjete Crne Gore pripremio Ispitni centar i stručnjaci iz obrazovnog sektora. Ova alarmantna statistika postavlja pitanje: šta se događa sa školskim sistemom, zašto nastavnici gube autoritet i kako društvo reaguje na nasilje koje postaje sve češće?

Psihologinja Biljana Radović, koja je obradila podatke istraživanja, ističe da je nasilje nad nastavnicima postalo svakodnevica.

– Nasilje nije samo fizičko, ono se očituje i kroz verbalno zlostavljanje, ponižavanje, pa čak i ignorisanje autoriteta nastavnika – kaže Radović. Iako je ovo postala ozbiljna pojava, ona smatra da je izuzetno važno što su nastavnici konačno odlučili javno progovoriti o ovom problemu, jer se o njemu do sada dugo ćutalo.

Društvo, kako naglašava sociološkinja, ima decenijski nemar prema obrazovnom sistemu, zbog kojeg su se izgubili temelji autoriteta.

– Mi smo društvo koje je normalizovalo pojavu ‘brzih’ diploma i zanemarivanja istinskog znanja. Ovo je stvorilo prazninu koju ni prosvjetni sistem nije mogao ispuniti –  smatra Radović.

Jedini način da se spreči dalja eskalacija nasilja jeste jasno definisana podrška i zaštita prosvjetne profesije, uz pooštravanje pravila ponašanja. Radović podseća na vremenski okvir kada je ocjena iz vladanja bila presudna za uspjeh učenika i njihov ostanak u školama.

– Nastavnici moraju ponovo imati autoritet, jer učionica mora biti sigurna zona, kako za njih, tako i za učenike – poručuje sociološkinja.

Petar Špadijer iz Prosvjetne zajednice Crne Gore slaže se s ovim stavovima, ukazujući na višedecenijsko urušavanje ugleda prosvjetnih radnika i obrazovanja uopšte.

– Ono o čemu sada pričamo samo je najočljivija posljedica sistema koji je dopuštao ovakvu situaciju. Prosvjetni radnici suočavaju se sa nasiljem i izazovima na svakom koraku, a reakcije institucija su prečesto neblagovremene i nedovoljno snažne – navodi Špadijer.

On se takođe osvrće na trenutnu situaciju u obrazovanju, naglašavajući problem sa nedovoljnom pripremom novih nastavnika.

– Učionica nije mesto za eksperimente. Za rad sa decom potrebna je adekvatna obuka, a ne paušalni pristup – poručuje Špadijer, upozoravajući da je priprema nastavnika od ključne važnosti za očuvanje autoriteta i smanjenje nasilja u školama.

Ovaj problem nije moguće rešiti bez kolektivne odgovornosti društva.

– Nasilje u školama nije pitanje koje se može svesti na odgovornost pojedinca ili porodice. Svi smo mi deo problema, ali takođe i deo rešenja. Ne možemo ignorisati ovu stvar ako želimo ozbiljan obrazovni sistem – zaključuje Špadijer.

Kroz ove izjave, jasno je da prosvjetni radnici, sociolozi i stručnjaci iz obrazovanja pozivaju na hitnu reakciju i promene, jer ukoliko se sada ne postave jasne granice i ne osnaži autoritet, budućnost obrazovnog sistema u Crnoj Gori mogla bi biti ozbiljno ugrožena.