Bez prethodnih konsultacija sa stručnom i zainteresovanom javnošću, država je odlučila da nevakcinisana djeca ne mogu pohađati predškolske ustanove, vraćajući se mjerama koje su odustale prije devet godina. Tada je nacrt Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti povučen zbog protivljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i dijela građana.

Predlog novog zakona po kojem nevakcinisana djeca ne mogu ići u vrtić podnijeli su poslanici Albin Ćeman, Dragana Vučević, Dane Marković, Vaso Obradović, Amer Smailović i Nikola Camaj, a Skupština ga je usvojila svega desetak dana kasnije, posljednjeg dana decembra. Za ovaj zakon glasala su 44 poslanika, dok je samo Nermin Abdić bio uzdržan.

Prema članu 42 novog Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, “uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama vaspitanja i obrazovanja je sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije za određenu imunizaciju. Potvrdu o sprovedenoj obaveznoj vakcinaciji može da izda samo izabrani doktor za djecu nadležnog doma zdravlja.”

Iz Udruženja Roditelji, čija je direktorica Kristina Mihailović, poručuju da je ovim zakonom velikom broju djece uskraćeno pravo na obrazovanje i da sistem nije preduzeo ništa kako bi povećao obuhvat vakcinisane djece.

– Način na koji je Zakon usvojen pokazuje nam namjeru i smatramo da Ministarstvo zdravlja, Vlada i poslanici nisu svjesni posljedica njihovog postupanja – ocijenila je Mihailović za “Vijesti”. Ona dodaje da je šteta učinjena veća nego korist, jer čak i roditelji koji su vjerovali institucijama sada gube povjerenje u sistem.

Mihailović je naglasila da problem nije u vođenju računa o zdravlju djece, već u postupku donošenja zakona. Iako je Ministarstvo zdravlja prošle godine objavilo Nacrt zakona sa odredbom koja propisuje da je uslov za boravak u vrtićima vakcinacija, javnost nije bila obaviještena o sprovedenoj javnoj raspravi niti su pristigli komentari ili sugestije.

– Odjednom, nacrt je povučen, a poslanici Pokreta Evropa sad i ostali su po hitnom postupku uputili Predlog Zakona, koji je usvojen naprečac i stupio na snagu. Roditelji su za novu zakonsku obavezu saznali tek preko medija –  istakla je Mihailović.

Ona je dodala da ovakvim postupanjem država šalje lošu poruku – da neće rješavati stvarni problem obuhvata vakcinisane djece, dok se u isto vrijeme sistem ne bavi razlozima roditelja koji se protive vakcinaciji.

– Vidjećemo koji će biti naši sljedeći koraci, ali moraćemo da pokušamo nešto da uradimo. Nadležni očigledno nijesu svjesni kakvu će štetu napraviti po pitanju povjerenja u zdravstveni sistem – rekla je Mihailović.

Slična odredba ranije nije prošla. Još 2017. godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda savjetovao je Ministarstvu zdravlja da izbriše slične odredbe jer pravo na obrazovanje i vaspitanje ne može biti uslovljavano vakcinacijom. Nacrtom zakona iz 2016. godine, pored ostalog, propisana je obavezna vakcinacija protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize, malih boginja, epidemijskih zaušaka, rubele, virusnog hepatitisa B i hemofilusa influenze tipa B. Za boravak djece u predškolskim i školskim ustanovama bila je neophodna vakcinacija protiv ovih bolesti, osim u slučaju medicinske kontraindikacije koju utvrđuje doktor ili stručni tim.

Nakon izbijanja epidemije malih boginja u avgustu 2024. godine, Institut za javno zdravlje (IJZ) predložio je Ministarstvu zdravlja da ograniči boravak nevakcinisane djece u školama i vrtićima, ili uvede privremene mjere u opštinama pogođenim epidemijom. Epidemiolog IJZ Milko Joksimović istakao je da “nije cilj kažnjavanje, već zaštita djece i građana”.

Joksimović je naveo da je obuhvat obaveznom imunizacijom prije 15 godina bio skoro 90 odsto, dok je u posljednjih pet godina doživio pad na istorijski minimum – svako drugo dijete rođeno između 2020. i 2024. nije vakcinisano.

– Država je odlučila da donese zakon kako bi pokušali da preokrenemo taj trend. Od naredne upisne godine za boravak u vrtićima neophodno je da dijete primi sve vakcine iz obaveznog kalendara imunizacije – rekao je Joksimović.

Prethodni zakon predviđao je novčane kazne od 100 do 2.000 eura za roditelje koji odbiju da omoguće vakcinaciju, a prema podacima Višeg suda za prekršaje, u praksi su kazne uglavnom iznosile 100 eura, dok je najveća zabilježena 600 eura u 2023. i 2024. godini.

UNICEF, kako je rekao Senad Begić, ne podržava obaveznost vakcinacije, naglašavajući da postoje dva razloga: ograničena učinkovitost takve intervencije i činjenica da pravo na jedno dječje pravo ne smije biti uslovljavano drugim pravom, što neke države ipak primjenjuju.

Udruženje Roditelji i dalje najavljuje korake kojima će pokušati da zaštiti prava djece, ističući da način donošenja Zakona baca sumnju na odgovornost nadležnih i šalje negativnu poruku cijelom sistemu obrazovanja i zdravstva.