Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu Sportsko-ribolovnog kluba „Tara i Morača“ i ukinuo presudu Višeg suda u Bijelom Polju kojom je bila potvrđena oslobađajuća presuda kompaniji China Road & Bridge Corporation (CRBC). Predmet je vraćen Višem sudu u Bijelom Polju na ponovni postupak i odlučivanje, jer je, prema ocjeni Ustavnog suda, tokom postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje.

Postupak se odnosio na krivični predmet u vezi sa navodnim uništenjem i oštećenjem zaštićenog prirodnog dobra – rijeke Tare. U tom postupku Sportsko-ribolovni klub „Tara i Morača“ imao je status oštećenog, zajedno sa državom, zbog čega je učestvovao u zaštiti interesa koji se odnose na očuvanje ovog prirodnog područja.

Ustavni sud je naglasio da njegova odluka ne predstavlja utvrđivanje da li je krivično djelo izvršeno, niti se njome odlučuje o eventualnoj krivičnoj odgovornosti optuženih. Kako je navedeno, predmet razmatranja bila je isključivo usklađenost sudskog postupka sa ustavnom garancijom prava na pravično suđenje.

Kompanija CRBC je u odgovoru na ustavnu žalbu osporila pravo Sportsko-ribolovnog kluba „Tara i Morača“ da podnese takvu žalbu, navodeći da se u krivičnom postupku nije odlučivalo o njegovim pravima. Međutim, Ustavni sud nije prihvatio te argumente.

Sud je ocijenio da se u ovom slučaju radi o zaštiti ustavnog prava na zdravu životnu sredinu, zbog čega se standardi pravičnog suđenja mogu primijeniti i na sportsko-ribolovno društvo koje u krivičnom postupku učestvuje kao oštećeni sa ciljem zaštite tih prava. Ustavni sud je podsjetio da je pravo na zdravu životnu sredinu ustavno pravo svakog pojedinca, ali i da takav pristup proizilazi iz standarda Arhuške konvencije.

Posebno je istaknuto da je Sportsko-ribolovnom klubu „Tara i Morača“ predmetno ribolovno područje bilo povjereno na upravljanje i korišćenje, pa je ishod krivičnog postupka mogao direktno uticati na njegova prava i interese.

– Ustavni sud je posebno imao u vidu da je Sportsko-ribolovnom klubu „Tara i Morača“ predmetno ribolovno područje bilo dato na upravljanje i korišćenje, zbog čega je ishod krivičnog postupka mogao neposredno uticati na njegova prava i interese. Sud je, takođe, ukazao da je podnosilac ustavne žalbe učešćem u postupku zastupao i opšti interes zaštite životne sredine –  navedeno je u saopštenju Ustavnog suda.

Ustavni sud je u svojoj odluci ocijenio da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka ekološke i građevinske struke predstavljali ključne dokaze za procjenu da li je u konkretnom slučaju došlo do izvršenja krivičnog djela uništenja i oštećenja zaštićenog prirodnog dobra.

Kako su stranke u postupku osporavale nalaze vještaka i tražile njihovo neposredno saslušanje pred sudom, redovni sudovi su, prema ocjeni Ustavnog suda, bili obavezni da te zahtjeve razmotre na način koji je prihvatljiv sa stanovišta ustavnih garancija i da daju jasna i dovoljna obrazloženja ukoliko ih odbijaju.

Ustavni sud je zaključio da obrazloženje Osnovnog suda u Kolašinu, prema kojem bi saslušanje sudskih vještaka predstavljalo samo odugovlačenje postupka, nije bilo dovoljno uvjerljivo niti odgovarajuće.

Pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud je podsjetio da princip „jednakosti oružja“, kao jedan od osnovnih elemenata prava na pravično suđenje, podrazumijeva da svaka strana u postupku mora imati stvarnu mogućnost da predlaže dokaze, osporava dokaze druge strane i iznese svoje argumente pod uslovima koji je ne dovode u bitno nepovoljniji položaj.

U odluci je navedeno i da iz obrazloženja ranijih presuda nije bilo moguće zaključiti da su sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način odgovorili na najvažnije navode podnosioca ustavne žalbe. Posebno se to odnosilo na primjedbe u vezi sa nalazima sudskih vještaka i zahtjevom da oni budu neposredno saslušani.

– Ustavni sud zapaža da se iz obrazloženja osporenih presuda ne vidi da je urađena temeljna analiza na osnovu koje je zaključeno da nije došlo do zagađenja životne sredine i da nije došlo do većih promjena u biodiverzitetu i kvalitetu vode, te da je izostala komparacija uticaja izdatih vodnih dozvola i saglasnosti, s jedne strane, sa Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju privremenog metalnog mosta Uvač 3, Zakonom o vodama i Deklaracijom Skupštine Crne Gore o zaštiti rijeke Tare od 22. novembra 2004. godine, u pogledu zabrane iskopa u rijeci – navodi se u odluci Ustavnog suda.

Predmet će sada ponovo biti razmatran pred Višim sudom u Bijelom Polju, koji je obavezan da u novoj odluci otkloni povredu prava na pravično suđenje koju je utvrdio Ustavni sud Crne Gore.