Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar tukli su i zlostavljali pritvorenika i povrijedili mu dostojanstvo prilikom hapšenja, utvrdio je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

Porodica pritvorenika podnijela je zahtjev instituciji Zaštitnika zbog sumnje da je njihov brat doživio poniženje, torturu i zlostavljanje od strane policijskih službenika koji su prekoračili ovlašćenja, što potvrđuju i ljekarski izvještaji.

Zamjenica Zaštitnika Mirjana Radović u mišljenju je zaključila da postupanje OB Bar, odnosno službenika nakon dovođenja pritvorenika, predstavlja kršenje Ustava – niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju – i analogno tome člana 3 Evropske konvencije. Ombudsman je upozorio da je potrebno sagledati postojanje disciplinske i/ili krivične odgovornosti ne samo onih službenika koji su neposredno nezakonito postupali, već i svih onih koji su znali ili morali znati za takvo postupanje, a koji su ispoljili tzv. negativnu solidarnost, što doprinosi efektu nekažnjivosti i podriva povjerenje javnosti u rad Uprave policije.

Sestre pritvorenika u pritužbi su navele da je njihov brat uhapšen zbog vožnje u alkoholisanom stanju i da je nakon dovođenja u OB Bar iskočio kroz prozor i uputio se u pravcu stana u kojem živi sa majkom, da su ga dva policijska službenika uhvatili na putu do zgrade u kojoj stanuje, ubacili ga u “maricu” i na putu do stanice ponižavali, vrijeđali i prijetili, a da ga je neko od njih dvojice udario.

Nakon toga, tvrde u pritužbi, pritvorenik je primio tridesetak udaraca. To je potvrdio i on u razgovoru sa predstavnicima institucije Zaštitnika, pojasnivši da je nakon povratka iz Osnovnog državnog tužilaštva zatražio ljekarski pregled, kada je i poveden u barsku Opštu bolnicu, gdje su mu konstatovane povrede. Dodatno, kazao je da je u Zapisniku o saslušanju kod sudije za istragu naveo da je bio pretučen od službenika policije, što je i saopštio nadležnima prilikom prijema u UIKS gdje je sve dokumentovano i odrađen foto elaborat povreda, kao i da su ga sigurnosne kamere u OB Bar i OB Ulcinj snimile u krvavoj odjeći.

Zaštitnik, pored ostalog, konstatuje analizom video-snimka sa nadzorne kamere u prostorijama OB Bar, da je garderoba u kojoj je lice dovedeno u OB Bar bila čista i da nije imalo vidljivih tragova krvi, dok su se kasnije fleke mogle jasno vidjeti nakon boravka u službenim prostorijama.

U mišljenju Zaštitnika upozorava se na kontinuitet loše prakse kada je u pitanju takozvana negativna solidarnost policijskih službenika.

– Naime, zapaža se nastavak prakse da dio policijskih službenika kroz službene zabilješke ne opisuje vjerodostojno događaje, odnosno na način kako je to zabilježeno na video-snimku, čime se očigledno pokušavaju zaštiti od utvrđivanja odgovornosti za nezakonito postupanje prema podnosiocu pritužbe. Zaštitnik je više puta javno iznio stav da se na taj način direktno podriva, kako obaveza policijskog službenika da istinito i objektivno navede sve relevantne činjenice i okolnosti vezane za preduzimanje neke službene mjere ili radnje, tako i obaveza državnog organa da u skladu sa zahtjevima člana 3 Evropske konvencije djelotvorno istraži uvjerljive navode o zlostavljanju, a u krajnjem i povjerenje javnosti u rad Uprave policije. Ovo drugo iz razloga što bi u takvim okolnostima gotovo svi napori u dokazivanju policijskog zlostavljanja bili uzaludni bez postojanja video-zapisa samog događaja – piše u mišljenju.

Zaključeno je i da su, uvidom u izvještaje o upotrebi sredstava prinude, trojica službenika propustila da navedu da su primjenjivali fizičku snagu u momentu kada je pritvorenik vođen do službenog vozila.

Zaštitnik podsjeća da borba protiv izuzimanja od odgovornosti mora početi kod kuće, tj. u okviru same službe (policijske ili zatvorske, vojnih vlasti, itd.).

– U mnogim slučajevima, kada uslijede tvrdnje da je došlo do zlostavljanja od strane službenog lica, kolege se iz lojalnosti drže zajedno i uzajamno pomažu, a ponekad čak i prikrivaju protivzakonite postupke drugih kolega. Ovakvo postupanje nije u skladu ni sa stavom CPT-a koji ponavlja da mora postojati jasno shvatanje da se odgovornost za zlostavljanje proteže dalje od samih počinilaca na sve one koji znaju, ili bi trebalo da znaju na osnovu svog položaja da se zlostavljanje dešava, a ne preduzimaju radnje na njegovom sprečavanju niti ga prijavljuju – navodi se u mišljenju.

Piše i da u spisima predmeta ne postoji dokaz da je podnosilac pritužbe, ni nakon ponovnog dovođenja u službene prostorije, upoznat sa svojim pravima, te da nije Zapisnik o obavještenju prikupljenom od građanina, iz kojeg razloga je podnosilac pritužbe i sproveden u službene kancelarije na spratu, a iz čega proističe da suštinski nijedna procesna radnja prema njemu u kancelariji nije izvršena.

Zaštitnik je preporučio Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije Ministarstva unutrašnjih poslova da sprovede postupak i ispita postojanje disciplinske odgovornosti svih policijskih službenika koji su primjenjivali mjere i radnje prema podnosiocu pritužbe, a koji su sačinili nevjerodostojne akte odnosno koji su propustili da iste sačine, iako su bili u obavezi, a posebno onih policijskih službenika koji su primjenjivali sredstava prinude.

Upravi policije preporučeno je da prilikom preduzimanja policijskog ovlašćenja – radnje dovođenja, u potpunosti postupaju u skladu sa članom 79 Zakona o unutrašnjim poslovima i Instrukcijom o postupanju policijskih službenika prilikom primjene ovlašćenja dovođenja, kao i da u budućem postupanju obezbijede dosljedno poštovanje nacionalnih propisa, potvrđenih međunarodnih ugovora i opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava koji se odnose na poštovanje ljudskih prava prilikom preduzimanja radnji iz svoje nadležnosti, sa posebnim akcentom na obezbjeđivanje nulte tolerancije zlostavljanja.