Na uzvišenju iznad kuće Markovića u Stijeni Piperskoj, vinograd je ostao nijemi svjedok ljetošnjih vatrenih stihija. Redovi crnih čokota pokazuju tek poneku naznaku oporavka – negdje listom, negdje sitnim zrnom – dok je sve ostalo oštećeno, sprženo ili sasušeno.

Kuće Markovića u piperskom selu su tokom deset dugih dana avgusta više puta branjene od vatre, a vinograd je neko vrijeme odolijevao. Ipak, porodica je morala da odluči – kuća ili vinograd.

Milovan Marković je za Vijesti rekao da im je ovo treći put da vinograd, star više decenija, strada u požaru.

– Ovaj kraj gori otkad znam za sebe, a vinograd mi je izgorio treći put. Mislili smo da je najgore bilo 2021. godine, ali ova godina nas je demantovala. Ovaj požar je bio agonija, trajao je deset dana. Kad je krenuo prvi talas požara, branili smo se koliko smo mogli sa jednim vozilom i cetinjskim vatrogascima. Taman kad smo mislili da se situacija malo umirila, ja i moj otac smo otišli po po bidone sa još vode, a kad smo se vratili, vinograd je već bio planuo. Vinograd koji je redovno održavan, pokošen, orezan, bez rastinja – izgorio je potpuno – kaže Marković.

Po njegovim riječima, nakon požara 2021. godine, Ministarstvo poljoprivrede im je dodijelilo pomoć od 250 eura. Nakon ovogodišnjih požara, još nemaju informaciju da li i u kojem iznosu planiraju pomoći Glavni grad i Vlada. Iz podgoričke Komisije za procjenu štete kažu da su obišli više od 200 domaćinstava u okolini grada koja su u avgustu pretrpjela štete od požara. Procjena je završena za oko 120 domaćinstava, a šteta je procijenjena na gotovo pola miliona eura.

Marković je kazao da je gradska Komisija obišla i njegovo imanje i „popisala realno stanje“. Međutim, prošla su dva mjeseca od požara, a niko još nije dobio nikakvo obeštećenje. „Interesovali smo se, ali nismo dobili nikakvu povratnu informaciju. Koliko znam, niko kome je izgorjela kuća ili imanje još nije obeštećen. Ako jeste, volio bih da budem demantovan“, kaže on. Dodaje da na osnovu prethodnog iskustva ne očekuje mnogo ni sada.

– Iskreno, mi ne očekujemo ništa. Kad nam je 2021. izgorio vinograd, Ministarstvo poljoprivrede nam je isplatilo 250 eura, a Glavni grad nas nije uopšte pomogao. To je bio cijeli iznos koji smo tada dobili. Tada smo naručili cisternu vode, zalili koliko se moglo, kupili malo sadnica i đubriva, i to je bilo sve – navodi Marković.

Požari koji su ove godine harali Crnom Gorom bili su istovremeno aktivni od juga do sjevera zemlje, a najteža situacija bila je u podgoričkim naseljima Kuči i Piperi, gdje su vatrogasci i mještani danima pokušavali da spriječe da vatra stigne do kuća. U Stijeni Piperskoj požar je, prema Markovićevim riječima, trajao deset dana, a najteže je pogođen vinograd sa pet stotina loza.

– Ovdje je počeo prađed, nastavio đed, pa otac i mi. Vadili smo vino i rakiju, a ove godine nije bilo ništa. Ostali smo bez frute, bez vina i rakije, bez ičega – priča Marković dok pokazuje na ugljenisane čokote. Vatra je, kako dodaje, bila toliko nepredvidiva da mještani i danas sumnjaju da je sve bilo podmetnuto.

– Vatra se širila neprirodno. Sumnjamo da je namjerno paljeno, jer znamo teren, znamo gdje se vatra može zaustaviti. Bukne iz pravca drugog sela ili iza brda, pa se svi prebacujemo da branimo. To nije bilo prirodno širenje – ističe on.

Marković navodi da je ovo sedma godina zaredom da područje gori.

– Ovdje je uvijek nepripremljena požarna sezona. Ovo je bezvodno područje, zemlja popuca od suše, a država nema resurse da gasi. Mi ne pamtimo goru godinu po pitanju napora da se požar stavi pod kontrolu. Ljudi su se borili i iscrpljivali do krajnjih granica – kaže on. Dodaje da je selo ove godine, kao i 2017. i 2021., ponovo prošlo kroz istu borbu.

– Sjećamo se požara 2017. godine, kad je poginuo naš rođak Vasilije Marković, i požara 2021. godine kad smo mislili da je bilo najgore. A ove godine opet isto. Ove godine je u Kučima stradao i vojnik Dejan Božović, otac četvoro djece. To ne smijemo zaboraviti – ističe Marković.

Govoreći o uticaju požara na zajednicu, Marković ističe da je ove godine, uprkos svemu, proradila solidarnost među mještanima.

– Kao nikad ranije, ljudi su bili zajedno. Komšije i rođaci koji se nijesu godinama ni pozdravljali, branili su zajedno. Kad dođe stihija, shvatiš da smo svi isti i da samo jedni s drugima možemo opstati – kaže on.

Marković navodi da su vatrogasci, kao i građani koji su im pomagali, radili danima bez prestanka, ali da su zaboravljeni čim je sezona prošla.

– Požari se završe, komisije izađu, naprave zapisnik i tema se zaboravi. Ja ne vidim nikakvu pripremu za narednu sezonu. Ako su mislili da se pripremaju, trebalo je da počnu prije dva mjeseca. Ne vidim da se nabavlja oprema, ni helikopteri, ni sredstva za vatrogasce. Ti ljudi su ginuli na terenu, a sad ih niko ne pominje – kaže on.

Podsjeća da je Vlada nakon požara otvorila donatorski račun za pomoć i sanaciju uništene imovine, na koji su građani i firme mogli uplaćivati sredstva, ali da nije čuo da je iko od ugroženih primio pomoć.

– Porazno je da država otvara donatorsku liniju. To znači da nema opredijeljena sredstva, da su sve pojeli troškovi administracije i da se od građana traži da pomognu državi da nadoknadi ono što je sama trebala da ima spremno – zaključuje Marković.