Dok osobe sa invaliditetom čekaju odgovore o isplatama sredstava, a poslodavci se suočavaju sa neizvjesnošću, sve je više pitanja o načinu na koji Zavod za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) upravlja sistemom podrške njihovom zapošljavanju. Posebno zabrinjavaju navodi o prijavama povezanim sa visinom zarada zaposlenih osoba sa invaliditetom, kao i izostanak jasnih informacija o razlozima zbog kojih korisnici čekaju na rješavanje svojih zahtjeva.
Umjesto odgovora — administrativne prepreke i neizvjesnost
Prema informacijama koje su dostavljene našem portalu, pojedini korisnici suočavaju se sa dugotrajnim čekanjem na isplate i nedostatkom konkretnih odgovora nadležnih službi. Osobe sa invaliditetom, kako se navodi, pokušavaju da dođu do informacija neposrednim dolaskom u prostorije Zavoda i brojnim telefonskim pozivima, ali neizvjesnost u vezi sa rokovima isplate i dalje predstavlja ozbiljan problem.
Umjesto da korisnicima obezbijedi jasne informacije i efikasno rješavanje zahtjeva, institucija čija je uloga da podržava zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju našla se pod kritikama zbog načina na koji se odnosi prema njihovim problemima.
Za osobe koje od svog rada obezbjeđuju sredstva za život, čekanje na novac nije puka administrativna neprijatnost, već pitanje finansijske sigurnosti. Istovremeno, poslodavci koji računaju na subvencije kako bi održali stabilnost poslovanja mogu biti izloženi dodatnim troškovima i neizvjesnosti.
U takvim okolnostima, izostanak pravovremenih informacija dodatno produbljuje nepovjerenje prema instituciji koja bi trebalo da bude oslonac korisnicima sistema.
Prijave zbog zarada većih od prosječnih: Na osnovu čega se osporava pravo na zaradu?
Posebnu zabrinutost izazivaju navodi da su protiv pojedinih poslodavaca i zaposlenih osoba sa invaliditetom podnošene prijave zbog okolnosti povezanih sa visinom njihovih zarada. Prema informacijama dostavljenim portalu, sporne su bile i plate koje su prelazile prosječnu zaradu u Crnoj Gori.
Upravo se ovdje otvara ključno pitanje za rukovodstvo Zavoda: ako zakon ne propisuje maksimalan iznos zarade zaposlenih osoba sa invaliditetom, na osnovu čega se njihova primanja tretiraju kao sporna?
Prema pravnom tumačenju iznesenom u dostavljenom materijalu, propisi koji uređuju zapošljavanje osoba sa invaliditetom ne određuju apsolutnu gornju granicu njihove zarade. Ukoliko se to potvrdi uvidom u važeće zakonodavstvo, sama činjenica da zaposleni prima platu veću od državnog prosjeka ne bi bila dovoljna da se zaključi da je prekršen zakon.
Zarada se određuje u skladu sa nizom okolnosti, među kojima su stručne kvalifikacije, obrazovanje, radno iskustvo, složenost posla, odgovornost i ugovor između zaposlenog i poslodavca. Osoba sa invaliditetom ne bi smjela biti dovedena u nepovoljniji položaj samo zato što ostvaruje veći prihod od prosječnog, ukoliko je zarada zakonito ugovorena i isplaćena.
Zbog toga je neophodno da Zavod objasni na kojim činjenicama i pravnim odredbama zasniva postupanje u ovakvim slučajevima. Bez jasnog obrazloženja, prijave povezane sa visinom zarada mogu dodatno produbiti sumnje u način na koji se primjenjuju propisi i ostvaruju prava zaposlenih.
Da li menadžment prekoračuje granice svojih ovlašćenja?
Državne institucije imaju obavezu da sprovode zakon, a ne da samostalno uvode ograničenja koja u propisima nijesu utvrđena. Ako postoje nedostaci u zakonodavstvu ili potreba za izmjenom kriterijuma, takva pitanja moraju se rješavati kroz propisane procedure i uz učešće nadležnih institucija.
Upravo zato je važno utvrditi da li se u konkretnim slučajevima postupa na osnovu jasno definisanih zakonskih pravila ili se primjenjuju tumačenja koja korisnicima nijesu dovoljno obrazložena.
Ukoliko se pokaže da su prijave podnošene bez odgovarajućeg pravnog i činjeničnog osnova, takvo postupanje zahtijevalo bi ozbiljno preispitivanje. Međutim, za konačnu ocjenu potrebno je analizirati dokumentaciju i pribaviti zvanično obrazloženje Zavoda.
Ako menadžment sumnja na zloupotrebe subvencija, ima pravo i obavezu da postupa u okviru zakona. Ali kontrola mora biti zasnovana na konkretnim činjenicama, a ne na proizvoljnim kriterijumima. Odgovornost institucije podrazumijeva i obavezu da korisnicima objasni zbog čega se određene mjere preduzimaju i na osnovu kojih propisa.
Poslodavci trpe posljedice, a zaposleni strahuju za sigurnost
Neizvjesnost oko isplata može imati ozbiljne posljedice po poslodavce koji su svoje poslovne planove i budžete uskladili sa očekivanim subvencijama. Ukoliko sredstva izostaju, mogu se pojaviti poteškoće u održavanju likvidnosti, izmirivanju obaveza i planiranju daljih poslovnih aktivnosti.
Posljedice takve situacije ne završavaju se u računovodstvu preduzeća. Zaposleni sa invaliditetom mogu biti izloženi dodatnom pritisku, zabrinutosti i strahu za stabilnost svojih radnih mjesta.
Umjesto da sistem podstiče poslodavce da zapošljavaju osobe sa invaliditetom i ulažu u njihovu profesionalnu afirmaciju, neizvjesnost u vezi sa isplatama i nejasnoće u primjeni propisa mogu stvoriti dodatne prepreke.
Posebno je problematično ako korisnici, pored čekanja na sredstva, moraju da troše vrijeme i resurse pokušavajući da dobiju osnovne informacije o statusu svojih zahtjeva. Takav način funkcionisanja može ozbiljno narušiti povjerenje u sistem koji bi trebalo da im pruži podršku.
Sistem koji treba da štiti korisnike ne smije ih ostavljati bez odgovora
Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba sa invaliditetom imaju važnu društvenu ulogu. Cilj tih mjera jeste da doprinesu ekonomskoj nezavisnosti, ravnopravnom učešću na tržištu rada i smanjenju prepreka koje osobe sa invaliditetom suočavaju prilikom zapošljavanja.
Zato se od ZZZCG očekuje više od administrativnog evidentiranja zahtjeva i sprovođenja procedura. Potrebni su efikasnost, transparentnost, odgovornost i pravovremena komunikacija sa ljudima čija egzistencija zavisi od funkcionisanja ovog sistema.
Kada izostanu jasni odgovori o isplatama, a pojave se dodatna pitanja o osnovanosti prijava, rukovodstvo Zavoda mora ponuditi uvjerljiva objašnjenja zasnovana na dokumentaciji i zakonu. Ćutanje ili neodređene informacije ne mogu zamijeniti odgovornost prema korisnicima.
Nadležni moraju ispitati navode i utvrditi odgovornost
Zbog ozbiljnosti iznesenih problema, potrebno je da nadležna ministarstva, inspekcijski organi i Vlada Crne Gore razmotre postupanje ZZZCG i utvrde sve relevantne činjenice.
Neophodno je razjasniti zbog čega dolazi do eventualnih kašnjenja u isplatama, u kojoj se fazi nalaze zahtjevi korisnika, na osnovu kojih propisa se podnose prijave povezane sa zaradama i da li su sve odluke donijete u skladu sa zakonom.
Takođe, važno je utvrditi da li postoje jasni rokovi za rješavanje zahtjeva i da li su korisnici blagovremeno obaviješteni o preprekama koje utiču na ostvarivanje njihovih prava.
Od Zavoda se očekuje da odgovori na pitanja koja neposredno utiču na zaposlene i poslodavce, umjesto da neizvjesnost dodatno opterećuje one kojima je podrška sistema najpotrebnija. Istovremeno, konačne ocjene o eventualnim nezakonitostima moraju se zasnivati na provjerenoj dokumentaciji i rezultatima nadzora.
Osobe sa invaliditetom ne traže milostinju, već poštovanje svojih prava, predvidivo postupanje institucija i isplatu sredstava koja im pripadaju u skladu sa zakonom. Poslodavci koji ih zapošljavaju imaju pravo na jasne procedure i pravnu sigurnost.
Zato je krajnje vrijeme da se odgovori na otvorena pitanja, razjasne razlozi zbog kojih korisnici čekaju isplate i ispita da li je u konkretnim slučajevima bilo nepravilnosti. Odgovornost javne institucije ne ogleda se samo u ovlašćenjima koja ima, već i u načinu na koji ih koristi i odnosu prema građanima čija prava treba da štiti.
Komentariši