Država je prvo godinama gledala kako pada obuhvat vakcinacijom, potom priznala da nije sprovela sve što je sama predvidjela akcionim planom, da još nema proceduru za prijavljivanje zdravstvenih radnika koji šire dezinformacije i da nijedan pedijatar zbog toga nije prijavljen – a onda je kao ključni odgovor uvela mjeru kojom nevakcinisana djeca od 1. septembra ne mogu u vrtić.

Upravo je taj slijed događaja obilježio gotovo petočasovnu javnu raspravu pred Ustavnim sudom.

Niko od učesnika nije osporio samu vakcinaciju. Spor se vodio oko toga da li je zdravstveni sistem prije posezanja za restriktivnom mjerom uradio ono što je morao – od jačanja primarne zaštite i komunikacije sa roditeljima, preko borbe protiv dezinformacija unutar zdravstvenog sistema, do stvaranja povjerenja koje bi trebalo da bude osnova svake uspješne imunizacije.

Ustavni sud odluku o ustavnosti zakonske odredbe donijeće 24. septembra.

Na stolu su tri inicijative za ocjenu ustavnosti članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Prema tim odredbama, dijete može boraviti u javnoj ili privatnoj predškolskoj ustanovi samo ako je sprovedena obavezna vakcinacija, osim kada postoji trajna medicinska kontraindikacija za konkretnu imunizaciju.

Norma je donesena početkom godine, a počela je da se primjenjuje 1. septembra.

I tu počinje mnogo šira priča od same vakcine.

Sistem upozoren godinama, a obuhvat pao na 13 odsto

Šefica kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori Mina Brajović pred Ustavnim sudom nije ostavila mnogo prostora za umirivanje situacije.

Crna Gora, kazala je, ima neposredan rizik od epidemije.

Obuhvat prvom dozom MMR vakcine iznosi svega 13 odsto. Brajović je upozorila da to nije statistika koju treba posmatrati kao još jedan zdravstveni pokazatelj, već kao realan epidemiološki rizik.

– Imamo neposredni rizik od izbijanja epidemije i kada to kažemo, za nas to nije retoričko upozorenje. Realna je mogućnost da jedan slučaj može da pokrene lanac prenosa – kazala je ona.

SZO, prema njenim riječima, godinama upozorava na suboptimalan obuhvat imunizacijom, slabljenje programa rutinske vakcinacije, sporan kvalitet nadzora i nedovoljne kapacitete za prevenciju.

Dakle, problem nije nastao 1. septembra kada je počela primjena nove norme. Problem je postojao godinama.

Pitanje koje je javna rasprava otvorila jeste šta je država u tom periodu uradila da ga riješi.

Država priznaje: Nijesmo uradili sve

Jedan od najdirektnijih odgovora stigao je iz samog Ministarstva zdravlja.

Na pitanje sudije Nikole Mugoše o realizaciji Akcionog plana za period 2026–2028, predstavnice Ministarstva morale su da priznaju da sve predviđene aktivnosti nijesu sprovedene.

Planom je, između ostalog, za prvi kvartal 2026. bilo predviđeno uspostavljanje internih procedura za prijavljivanje zdravstvenih radnika koji šire dezinformacije.

Procedura još nije uspostavljena.

Broj prijavljenih pedijatara zbog širenja dezinformacija: nula.

Mugoša je upravo to pitao – koliko je pedijatara prijavljeno.

Odgovor Ministarstva bio je da nije prijavljen nijedan.

Rečeno je da su procedure još u fazi izrade, da se pokušava utvrditi koji pedijatri i u kojim ustanovama eventualno šire dezinformacije, dok su roditelji pozvani da ih prijave kako bi mogli biti sankcionisani.

Ministarstvo je navelo da je dio aktivnosti iz akcionog plana ipak realizovan, uključujući brojne edukacije, ali je priznato da nije ispunjeno sve što je planirano.

Kao obrazloženje navedena je i velika dinamika posla povezana sa zatvaranjem poglavlja u procesu pristupanja Evropskoj uniji, uz činjenicu da isti ljudi obavljaju veliki broj poslova.

– Nijesmo ispunili sve što smo tu pomenuli, ali smo imali brojne edukacije – kazala je državna sekretarka Mirjana Vlahović-Andrijašević.

Tako je pred sudom ostala vrlo konkretna kontradikcija: država traži strožu primjenu obavezne vakcinacije, dok istovremeno priznaje da nije sprovela sve mjere koje je sama označila kao potrebne.

SZO preporučuje 90 odsto, Crna Gora ima 13

Brajović je pred sudom navela da SZO državama preporučuje obuhvat vakcinacijom od 90 odsto, ulaganje u primarnu zdravstvenu zaštitu, bolju komunikaciju sa građanima i osnaživanje komunikacionih vještina zdravstvenih radnika.

To su mjere koje, prema njenim riječima, daju rezultate.

Ali SZO nema mandat da prati njihovu realizaciju.

Drugim riječima, preporuke postoje, ali kontrola njihove primjene nije na SZO.

Brajović je podsjetila da globalni obuhvat prvom dozom MMR vakcine iznosi 84 odsto, dok zemlje evropskog regiona takođe ne dostižu potrebnih 95 odsto. U afričkom regionu obuhvat je 71 odsto.

Kao primjer navela je Siriju, državu pogođenu konfliktom, u kojoj je rutinska imunizacija pretrpjela veliki udar i u jednoj godini pala za deset odsto. Ciljanom komunikacijom i kampanjom, međutim, uspjeli su da poprave stanje, pa sada imaju 2,1 milion ljudi, odnosno 69 odsto vakcinisanih.

Crna Gora, prema podacima iznesenim pred Ustavnim sudom, ima 13 odsto obuhvata prvom dozom MMR-a.

Roditelji: Ako želite povjerenje, ne možete ga narediti

Predstavnica Udruženja Roditelji Lepa Žunjić podsjetila je da pad vakcinacije nije počeo ove godine.

Slična mjera, kazala je, bila je predlagana prije deset godina.

Zbog toga je, prema njenom stavu, mnogo važnije pitanje šta je sistem uradio tokom tih deset godina.

Odgovor koji je iznijela nije bio povoljan po zdravstveni sistem.

Roditelji, kazala je, od različitih pedijatara dobijaju različite preporuke. Dio njih želi da vakciniše djecu, ali je zbunjen, dok kod drugih postoji strah i nepovjerenje.

Žunjić smatra da nova zakonska mjera sama po sebi neće riješiti problem povjerenja.

Još jedna rupa u sistemu, prema njenim riječima, nalazi se izvan vrtića. Djeca koja ne mogu u predškolsku ustanovu mogu nesmetano boraviti u kreativnim centrima, čuvaonicama, sportskim klubovima i edukativnim radionicama.

– Gdje su nam djeca i ko nam prati razvoj predškolaca – pitala je.

Time je otvoreno pitanje koje nadilazi samu vakcinaciju: ako je cilj zaštita djece, koliko je konzistentan sistem koji jedno mjesto njihovog okupljanja reguliše strogo, dok druga ostaju izvan iste kontrole?

Deset miliona za posljedice ili novac za kampanju?

Podnosilac jedne od inicijativa, Vesko Pejak iz Alternative, takođe je naglasio da ne osporava vakcinaciju.

Njegova kritika usmjerena je na pripremu sistema.

Pejak tvrdi da Ministarstvo zdravlja nije dovoljno radilo na povećanju povjerenja roditelja u zdravstveni sektor prije nego što je uvedena obavezna mjera.

Otvorio je i pitanje zdravstvenih podataka.

Informacije o tome da je određeno dijete nevakcinisano, prema njegovim tvrdnjama, dijele se sa osobama u vrtićima koje nijesu sertifikovane da takve podatke posjeduju.

Pejak smatra da bi roditelji zbog toga mogli tužiti vrtiće i da bi ukupni troškovi za obrazovni sistem mogli dostići deset miliona.

Njegovo pitanje bilo je jednostavno: da li je taj novac mogao biti uložen u kampanju koja je, po njegovom mišljenju, izostala?

Pejak je kao primjer naveo Švedsku, gdje je, prema njegovim riječima, obuhvat MMR vakcinacijom 93 odsto i gdje postoji povjerenje u zdravstveni sektor.

Ocijenio je da bi represivna mjera u Crnoj Gori mogla izazvati dodatni pad povjerenja u sistem i ljekare.

Istovremeno, rekao je da vakcine niko ne može povezati sa autizmom, ali da su roditelji uplašeni i da raspolažu informacijama zbog kojih vjeruju da se to dešava.

Ministarstvo uzvraća brojkama

Ministarstvo zdravlja ima drugačiji argument: brojke nakon uvođenja mjere.

Jelica Krsmanović navela je da su tri godine pokušavali različitim mjerama da povećaju obuhvat, ali da ti pokušaji nijesu bili uspješni.

Sada, tvrdi ona, postoji konkretan pomak.

Od 1. avgusta do 12. septembra dato je 3.668 MMR vakcina.

Tokom prethodnih sedam mjeseci dato ih je 1.834.

Dakle, za nešto više od mjesec dana dato je dvostruko više doza nego tokom prethodnih sedam mjeseci.

Kod djece rođene 2024. godine obuhvat MMR vakcinacijom povećan je sa 13,2 na 33,5 odsto.

Ali upravo ta brojka pokazuje i drugu stranu rezultata.

Jer 33,5 odsto i dalje je daleko od 95 odsto, nivoa koji je Krsmanović navela kao potreban za kolektivni imunitet.

Ministarstvo zato smatra da praksu treba nastaviti kako bi se održao kontinuitet.

Ustavnost mjere naspram prava djeteta

Državna sekretarka Vlahović-Andrijašević kazala je da je cilj zakona stvaranje sigurnog, toplog i bezbjednog okruženja za djecu.

Posebno je istakla zaštitu djece koja zbog trajne medicinske kontraindikacije ne mogu primiti određenu vakcinu.

Navela je i da je obuhvat pao kod gotovo svih vakcina, kao i da se bilježi pad revakcinacije na kraju osnovne i srednje škole.

Njeno je stanovište da primjena osporene norme ne predstavlja ograničavanje bilo kojeg ustavnog prava.

UNICEF, međutim, pitanje posmatra iz drugog ugla.

Predstavnica za prava djeteta Nela Krnić kazala je da nije pokazano da je uskraćivanje pristupa vrtiću bilo posljednje raspoloživo sredstvo za ostvarivanje legitimnog cilja države – zaštite javnog zdravlja.

Nije, prema njenim riječima, dovoljno pokazano ni da su prethodno iscrpljene manje restriktivne mjere koje bi jednako efikasno povećale obuhvat imunizacijom.

Krnić je jasno podržala cilj povećanja imunizacije, ali smatra da država mora pronaći adekvatno rješenje koje manje zadire u pravo djeteta na predškolsko obrazovanje.

Predškolski period je, kazala je, izuzetno važan za razvoj djeteta.

Mugoša je tokom rasprave konstatovao da je UNICEF u odnosu na stav iz februara blago revidirao poziciju, jer je tada navedeno da ta organizacija ne može podržati ovakvo zakonsko rješenje.

Institut: Problem se više ne može posmatrati samo kao pitanje prava

Dr Dragan Laušević iz Instituta za javno zdravlje raspravu je vratio na epidemiološki rizik.

Prema njegovim riječima, sve mjere koje su razumno djelotvorne i efikasne treba primjenjivati.

Pitanje koje je postavio bilo je šta će se dogoditi ako dođe do masovnog obolijevanja i da li Crna Gora za to ima dovoljno kapaciteta.

– Nadam se da nećemo biti u situaciji ne samo da vidimo bolest nego i smrtne slučajeve – kazao je.

Laušević je naveo da morbile mogu izazvati brojne komplikacije, uključujući upale pluća koje završavaju bolničkim liječenjem.

Pitao je i da li je prihvatljivo da, kako je naveo za susjedne države, na svakih 1.000 oboljelih umre jedno do troje djece, kada postoji djelotvorna i razumno bezbjedna preventivna mjera.

Podsjetio je da je Crna Gora nekada imala visok obuhvat vakcinacijom.

Obavezna vakcinacija, naglasio je, nije crnogorska novina. Pomenuo je Francusku, Italiju i Njemačku, kao i Srbiju, gdje je obavezna vakcinacija uslov ne samo za vrtić već i za školu.

Upozorio je da obuhvat pada i među školskom djecom, čime se dodatno slabi kolektivni imunitet.

Pomenuo je i Australiju, gdje je vakcinacija uslov za ulazak u vrtiće, uz ukidanje određenih dodataka za djecu.

Istovremeno, naveo je epidemije morbila u Bugarskoj i na Kosovu i importaciju slučajeva u Srbiju i Hrvatsku.

Poseban problem, prema njegovim riječima, predstavljaju roditelji koji se kolebaju jer su izloženi ogromnoj količini informacija i dezinformacija.

– Oni su sada od države dobili informaciju da je vakcinacija nešto što je u redu – kazao je Laušević.

Jedan događaj iz 2013. kao primjer neuređenog prostora za dezinformacije

Na pitanje sutkinje Momirke Tešić o razlozima pada imunizacije, Laušević je izdvojio događaj iz 2013. godine.

Tada je, prema njegovim riječima, jedna ljekarka iz tada susjedne države, nekada dijela iste države, dobila značajan medijski prostor u Crnoj Gori.

Predstavljala se kao ljekar i, kako je Laušević naveo, tvrdila da ljekari rade na štetu djece, svjesno ih ostavljaju invalidima i eventualno izazivaju smrtne ishode.

Za pet dana, rekao je, dobila je prostor u svim medijima.

Laušević je poručio da stručnjaci koji imaju takve stavove mogu doći na međunarodne skupove i razgovarati sa kolegama.

Ali, kako je naglasio, javni prostor mora biti zasnovan na činjenicama.

Dodao je da su vakcine koje se nalaze na crnogorskom tržištu bezbjedne.

UNICEF: Društvo sa visokim povjerenjem u teorije zavjere

Epidemiolog UNICEF-a Senad Begić upozorio je da je crnogorski problem mnogo dublji od jednog zakona.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je po niskom obuhvatu vakcinacijom postala teško uporediva sa državama regiona i izjednačila se sa Jemenom i Madagaskarom, a u određenim pokazateljima nalazi se i ispod njih.

UNICEF je ranije sprovodio istraživanja o povjerenju u imunizaciju. Rezultati su, kazao je Begić, pokazali da je crnogorsko društvo među onima sa najvišim stepenom povjerenja u teorije zavjere.

UNICEF podržava rutinsku i redovnu imunizaciju djece, ali istovremeno insistira da javne politike moraju štititi djecu i poštovati najviše standarde prava djeteta.

Begić je podsjetio da su vakcine transformisale javno zdravlje i da su spriječile bolesti koje su nekada izazivale smrt i trajni invaliditet miliona ljudi.

Crna Gora obaveznu vakcinaciju poznaje još od 1891. godine, kada je obavezna postala vakcinacija protiv velikih boginja.

Danas se rutinskom obaveznom vakcinacijom djeca štite od 11 bolesti: tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize, infekcija izazvanih hemofilusom influence tipa B, hepatitisa B, malih boginja, zaušaka, rubele i invazivnih infekcija izazvanih pneumokokom.

Begić je naglasio da vakcine prije odobravanja prolaze više faza pretkliničkih i kliničkih ispitivanja, nakon čega se njihova bezbjednost kontinuirano prati.

Većina neželjenih događaja nakon vakcinacije je blaga i kratkotrajna, dok su ozbiljni neželjeni događaji izuzetno rijetki, kazao je.

Prema analizi koju je predvodila SZO i koja obuhvata period od 1974. do 2024. godine, imunizacija je za pola vijeka spasila najmanje 154 miliona života, od čega 101 milion novorođenčadi i male djece.

To, prema Begićevom objašnjenju, znači šest spašenih života svakog minuta tokom pet decenija.

Ista analiza procijenila je da je imunizacija doprinijela smanjenju globalne smrtnosti odojčadi za oko 40 odsto.

Vakcinacija, dodao je, ne sprečava samo smrt već i invaliditet i dugoročne posljedice, među kojima su sljepilo, gluvoća, pareze i paralize, neurološka oštećenja, urođene anomalije i druge komplikacije.

Posebno su važna djeca koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana. Njihova zaštita direktno zavisi od visokog nivoa kolektivnog imuniteta.

Brajović: Jedna mjera ne može popraviti sistem

Upravo se tu sudaraju dvije činjenice koje su obilježile raspravu.

Prva: SZO upozorava da Crnoj Gori prijeti epidemija i da je 13 odsto obuhvata prvom dozom MMR-a ozbiljan rizik.

Druga: čak i ako se zakonska mjera pokaže efikasnom u povećanju broja vakcinisane djece, sama po sebi neće riješiti problem.

To je pred sudom rekla i Brajović.

SZO, kako je navela, nema dilemu da će sud odluku donijeti u interesu djece i zajednice, ali bez obzira na tu odluku moraće da se nastavi paket mjera za imunizaciju.

Jer, kako je poručila, jednom zakonskom mjerom ne može se popuniti praznina u kolektivnom imunitetu koja se stvarala godinama.

Sud sada mora da odgovori na mnogo više od pitanja vakcinacije

Na kraju javne rasprave pred Ustavnim sudom ostalo je nekoliko ključnih činjenica.

Crna Gora ima izuzetno nizak obuhvat MMR vakcinacijom. SZO upozorava na neposredni rizik od epidemije. Ministarstvo tvrdi da je nova mjera već dovela do rasta broja vakcinisane djece. Obuhvat među djecom rođenom 2024. povećan je sa 13,2 na 33,5 odsto, dok je broj datih MMR doza od 1. avgusta do 12. septembra dostigao 3.668, naspram 1.834 u prethodnih sedam mjeseci.

Ali istovremeno, država priznaje da nije realizovala sve mjere iz akcionog plana.

Nijedan pedijatar do sada nije prijavljen zbog širenja dezinformacija.

Procedure za takve prijave još se izrađuju.

Roditelji tvrde da sistem nije učinio dovoljno da izgradi povjerenje.

UNICEF upozorava da nije pokazano da su iscrpljene manje restriktivne mjere prije uskraćivanja pristupa vrtiću.

Institut za javno zdravlje upozorava na moguće posljedice epidemije i smrtne ishode.

SZO upozorava da rizik nije teorijski.

A Ministarstvo tvrdi da bez nastavka sadašnje prakse nema dovoljno brzog rasta obuhvata.

Zato će odluka 24. septembra biti više od odgovora na pitanje jedne zakonske odredbe.

Biće to odluka o tome da li je država, u trenutku kada je kolektivni imunitet već ozbiljno narušen, imala dovoljno razloga da kao instrument zaštite javnog zdravlja posegne upravo za ograničavanjem pristupa vrtiću – i da li je prije toga učinila dovoljno da problem pokuša riješiti kroz povjerenje, komunikaciju, zdravstveni sistem i druge, manje restriktivne mjere.

Vakcinacija, pokazala je rasprava, nije bila sporna tačka.

Sporno je koliko je sistem radio prije nego što je djeci postavio uslov za ulazak u vrtić.