Više od tri godine u Crnoj Gori nije bilo krimilanlnih obračuna na ulicama, do jučerašnjeg bombaškog napada na Cetinju u kome su ubijene dvije osobe, a više njih povrijeđeno.

Posljednji bombaški napad desio se u Podgoroci 2018. godine, bila je i pucnjava u Budvi, ali generalno od dolaska novih vlasti 30. avgusta 2020. klanovi u Crnoj Gori su bili pod jakim udarom državnih organa.
Još 2021. sprovedena je prva velika akcija hapšenja brojnih pripadnika kavačkog i škaljarskog klana, a i stvorena je atmosfera u kojoj su kriminalci stalno bili na meti državnih organa i bilo je jasno da više nijesu dobrodošli kao nekada.

Sektor bezbjednosti kojim je rukovodio Dritan Abazović, prvo kao potpredsjednik Vlade, onda kao premijer, ministri unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, a zatim i Filip Adžić, upjeli su držati pod kontrolom ozloglašene kriminalne grupe. Tako su zvanični podaci pokazali da je 2023. godine, tokom mandata Abazovićeve Vlade, godina završena bez ijednog obračuna sa najmanjom stopom teških krivičnih djela.

Međutim, izgleda da su se obistinile one pretpostavke da će dolaskom nove Vlade na čelu sa Milojkom Spajićem, kriminalne grupe ponovo da se ohrabre i pređu iz takozvane defanzivne u ofanzivu poziciju. Stvarajući politički ambijent u kome nema pritiska na kriminalce, gdje ga faktički niko i ne pominje, u kombinaciji sa sudskim odlukama kojim je dostina njih puštena na slobodu, doveli su do ponovnog obračuna na ulicama crnogorskih gradova.

Jedno je sigurno, kriminalci trenutno ne prezaju od novih vlasti, a da li će sada uslijediti neke aktivnosti u cilju vraćanja sistema na period od prošle godine, pokazaće dani pred nama. Za sada izgleda da je oduševljenje određenih kriminalnih vođa instaliranjem nove vlasti bilo opravdano.

Ako ovome dodamo činjenicu da je izvršna vlast preokupirana aferom oko izbora direktora policije, međusobnim optužbama između premijera Spajića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, te najnovijim problemima sa ministrom pravde Milovićem, logično je da se kriminalci trenutno osjećaju kao riba u vodi.

Građanima ne preostaje ništa drugo nego da paze kuda prolaze i koja mjesta posjećuju, da ne postanu kao što je to juče bio primjer, slučajne žrtve evdentno rastućeg nasilja na ulicama naših gradova.