Iseljavanje mladih iz Crne Gore i sve izraženije migracije iz sjevernih opština ka centralnom i južnom dijelu države i dalje ostaju jedan od najozbiljnijih društvenih izazova, bez vidljivog sistemskog rješenja. Sagovornici RTCG-e ocjenjuju da je neophodno dugoročno djelovanje zasnovano na ravnomjernom regionalnom razvoju, ekonomskom jačanju i stvaranju realnih mogućnosti za mlade ljude, kako bi se ovaj trend makar usporio, ako već ne može u potpunosti zaustaviti.

Posebno se ističe problem neujednačenih uslova života između sjevera, centra i juga zemlje. Mladi sa sjevera sve češće ističu da nemaju jednake šanse, naročito kada je riječ o zapošljavanju i profesionalnom razvoju, pa odlazak postaje gotovo jedina opcija.

Upravo takvu sliku dijele i mladi iz Pljevalja, među kojima su i Nevena i Džemila. Njihova svjedočenja dodatno oslikavaju razmjere problema i osjećaj ograničenih mogućnosti u sredini iz koje potiču, prenosi RTCG.

Nevena navodi da među njenim vršnjacima dominira stav da će većina napustiti rodni grad.

– Po svojoj generaciji i svojim prijateljima vidim da će većina da se odseli iz Pljevalja zbog toga što, na primjer, nemamo dovoljno radnih mjesta, nemamo ono čime bismo se mi bavili i uglavnom bi svi otišli negdje dalje, bilo da je to Podgorica, jug Crne Gore ili neka druga država – kazala je Nevena.

S druge strane, Džemila ostavlja prostor za nadu da bi se situacija u budućnosti mogla promijeniti, iako trenutno stanje ne uliva optimizam.

– Smatram da možda mi čak i nemamo neke aktivnosti ili predispozicije kao naši vršnjaci iz središnjeg dijela ili sa primorja, ali ja se nadam da će u budućnosti biti drugačija situacija – ocijenila je Džemila.

O problemu odlaska mladih sa sjevera govori i Danilo Milikić, koji ističe da je iseljavanje jasan pokazatelj nejednakih uslova života u različitim djelovima države. On smatra da bi adekvatna državna podrška mogla promijeniti trenutne trendove i zadržati mlade na sjeveru.

– Mislim da bi mlade osobe počele da vide i perspektivu na sjeveru naše države i da bi se možda više odlučivale da ostanu i žive na sjeveru Crne Gore, jer smatram, bilo da je to zbog toga što sam lokalpatriota ili ne, da sjever naše države ima apsolutni potencijal za razvoj i za lijep život, kao i centralni i južni dio naše države – poručio je Milikić.

Institucionalni pogled na ovu temu daje i Darko Stojanović, koji potvrđuje da su migracije mladih sa sjevera ka većim centrima izražene i dugotrajne. On naglašava da dosadašnje strategije nijesu dale očekivane rezultate.

– Te migracije uslovljene su usavršavanjem i školovanjem, ali najveći dio tih mladih ljudi u narednom periodu ostaje da živi i radi ili u Podgorici ili na primorju. Naravno, tu imamo i migracije mladih ljudi koji nijesu fakultetski obrazovani i koji se, usljed nedostatka posla na sjeveru zemlje, odlučuju da napuste svoje gradove. To je trend koji traje godinama i koji je do sada sistemski pokušavan da se riješi, ali još uvijek nije riješen na pravi način –  saopštio je Stojanović.

Na širu društvenu dimenziju problema ukazuje i sociološkinja Milena Jelić Šuntić, koja objašnjava da centralizacija radnih mjesta, obrazovnih ustanova i usluga u nekoliko većih gradova direktno utiče na odlazak mladih iz manjih sredina.

Ona upozorava da takvi trendovi dugoročno mogu dovesti do ozbiljnih demografskih posljedica i produbljivanja regionalnih razlika, te ističe da rješenje mora biti sveobuhvatno.

– To dugoročno može dovesti do demografskog pražnjenja pojedinih krajeva i povećanja regionalnih razlika. Rješenje za takve probleme može biti istovremen rad na povećanju zaposlenosti i podršci mladima pri rješavanju stambenog pitanja, unapređenju obrazovanja i zdravstva, kao i na ravnomjernom regionalnom razvoju – navela je Šuntić.

Iako je jasno da nijedna država ne može u potpunosti zaustaviti prirodne migracije mladih, stručnjaci i sagovornici se slažu da je ključno da odlazak ne bude nužnost, već slobodan izbor.

Zato se kao zaključak nameće potreba da država obezbijedi uslove u kojima mladi mogu da grade kvalitetan život u svim djelovima zemlje, uz realnu perspektivu koja nije samo obećanje, već ostvariva svakodnevica.