Aktuelna Vlada Crne Gore pored loših poteza u praksi, bez dileme daje doprinos političkoj teoriji. Ovo je prva Vlada u kojoj se ministri svakodnevno međusobno optužuju, a premijer drži otvorene sukobe sa članovima Vlade koji su mu otkazali poslušnost. Ovdje nije riječ o demokratskom iskoraku i različitim pogledima članova Vlade na određena pitanja. Riječ je o otvorenim sukobima i ozbiljnim optužbama koje podrivaju legitimitet odluka ove Vlade i premijera Milojka Spajića.

Nakon optužbe ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da je premijer učinio krivično djelo, pa otvorenog sukoba između premijera i ministra pravde Andreja Milovića, preuzimanja nadležnosti ministarke kulture prilikom donošenja medijskih zakona od strane Spajića, poslednje optužbe izmedju ministra odbrane Dragana Krapovića i ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janka Odovića pokazaju svu neozbiljnost ove strukture koja prijeti da ugrozi vitalne unutrašnje i spoljnopolitičke interese društva.

U skladu sa Ustavom, Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Ovakvi sukobi i optužbe pokazuju da u ovoj Vladi nema minimalnog konsenzusa o tome kako treba voditi unutrašnju politiku: ni u sektoru bezbjednosti, ni prostornom planiranju, ni u oblasti pravosuđa i vladavine prava.

Ovakva Vlada ne može ozbiljno i sa punim legitimitetom više vršiti svoju Ustavom definisanu nadležnost.

Dobro je da se građani svakodnevno uvjeravaju u neozbiljnost 44. Vlade koja nije sastavljena na zajedničkim vrijednostima, neko pukim partikularnim partijskim interesima.