Zaposleni u sudovima u Podgorici štrajkuju od 6. oktobra, prekinuvši svoje obaveze na jedan sat. Iako je prethodni štrajk bio organizovan preko sindikata, zaposleni Osnovnog suda u Podgorici sada su proceduru pokrenuli nezavisno od sindikalnih struktura, oslanjajući se direktno na Zakon o štrajku.

– Odluku o štrajku upozorenja donijelo je 108 od 165 zaposlenih, a naknadno se pridružilo još osam kolega. Zakon o štrajku omogućava da zaposleni na nivou poslodavca organizuju ovakav vid obustave. Željeli smo da pošaljemo jasnu poruku da nijesmo saglasni sa nametnutim rješenjem. Tokom obustave nijesu zaustavljeni hitni predmeti, poput pritvorskih i maloljetničkih, što je urađeno kako bi se izbjegla svaka nezakonitost i zaštita prava stranaka – istakao je savjetnik u Osnovnom sudu u Podgorici Danilo Pajović.

U Osnovnom sudu u Podgorici 10. novembra započet je novi štrajk, nakon što je predsjednik Sindikata sudstva 30. oktobra samoinicijativno potpisao sporazum o prekidu primarnog štrajka. Prema riječima Pajovića, dokument je potpisan bez konsultacija sa članstvom, netransparentno i mimo volje većine, a dodatni problem je i njegova pravna neodrživost.

Sporazum predviđa povećanje zarade pravosudnoj administraciji od 35 odsto prosječne neto zarade na tromjesečnom nivou, oko 102 eura, pozivajući se na Vladinu Odluku o varijabilnom dijelu zarade. Međutim, ta odluka se ne može primijeniti na zaposlene u sudskim organima, pošto u sudstvu postoji posebna odluka Sudskog savjeta, zasnovana na drugačijem parametru – procentu minimalne zarade u državi.

– Dakle, ne samo da je sve potpisano bez konsultacija zaposlenih, nego je potpisano i na krajnje neodrživ način. Sporazum je odmah u primjeni izazvao problem. Koliko sam upućen, Sudski savjet pokušava da nađe način da isplati te varijable, iako je u ovom trenutku to neizvodljivo – kazao je Pajović.

Administracija u sudstvu već dugo ukazuje na loš položaj u odnosu na druge segmente javnog sektora. Upravni, finansijski i tehnički poslovi u sudovima zahtijevaju visok nivo stručnosti, ali su plate među najnižima, dok su obaveze i odgovornost neprestano rasle. Privremeno rješenje koje zaposleni smatraju prihvatljivim jeste dodatak od 30 odsto na zaradu, koji bi važio do usvajanja novih zakona i kolektivnog ugovora, kada bi se konačno povećali i koeficijenti.

Pajović je naglasio da koeficijenti sudske administracije spadaju među najniže u javnom sektoru, a njihov zahtjev je od starta bio jasno postavljen – privremeni dodatak od 30 odsto, a kasnije sistemsko uređenje kroz nove zakone. S druge strane, sudijama i tužiocima je od avgusta ove godine priznat dodatak na funkciju od 30 odsto osnovne zarade, koji bi trebalo da važi do 1. januara 2026. godine.

– Da li će se taj dodatak produžiti, pitanje je za Vladu i Skupštinu. Ali je činjenica da se sudska administracija već dugo nalazi na marginama, iako čini kičmu svakog suda – dodao je Pajović.

Posebno pitanje koje je otvorilo nezadovoljstvo pravosudnih radnika jeste pravni okvir za organizovanje štrajka u sudstvu. Zbog prirode posla, ovo je oblast u kojoj je pravo na štrajk ograničeno i mora postojati akt o minimumu procesa rada.

– Ovo je nejasno ko je dužan da donese taj akt, ali je stav Vlade i ANB-a da generalni štrajk u sudstvu nije dozvoljen. Ministarstvo pravde nije donijelo akt o minimumu rada, pa imamo pravnu prazninu. Zbog toga se zaposleni u Osnovnom sudu odlučuju za najblaži oblik – štrajk upozorenja u trajanju od jednog časa. Raniji štrajk, koji je prekinut spornim sporazumom, bio je koncipiran kao generalna obustava rada, što bi moglo izazvati pravne posljedice za zaposlene – upozorio je Pajović.

Prema dokumentima koje je pokazao Pajović, očito je da su zaposleni saglasni u tome da rješenje ne smije biti improvizovano, kratkoročno ili pravno sporno.

– Niko ne želi da ulazi u nezakonite situacije, ali ne možemo ni da prihvatimo rješenja koja su neprimjenjiva i donijeta bez konsultacija sa zaposlenima. Potreban je povratak za pregovarački sto i usvajanje rješenja koje je održivo i zakonski izvodljivo – zaključio je Pajović.