Crnogorski turizam, godinama unazad veličan kao okosnica privrede, ove sezone pokazuje koliko je zapravo krhak kad izostanu organizacija, vizija i odgovornost. Dok zvaničnici hvale brojke, stanje na terenu naročito na Velikoj plaži u Ulcinju nudi drugačiju sliku. U moru nerealnih obećanja, odgođenih tendera i nesprovođenih propisa, sezona protiče u znaku nereda i neizvjesnosti.

Kako prenose “Vijesti”, kompanija “Eagle Hills” milijardera Mohameda Alabara ove sezone upravlja sa dva kupališta – “Tropikana” i “Imperial”. Međutim, iako je jedno od njih još bez dozvole za rad, oba već funkcionišu. I da stvar bude apsurdnija nadležni to potvrđuju, ali ne reaguju.

Potvrđeno “Vijestima” u Opštini Ulcinj su naveli da je dozvolu za rad dobilo samo kupalište “Tropikana”, dok je za “Imperial” procedura još u toku. Ipak, “Imperial” je u punom pogonu, a prisustvo ležaljki i gostiju nije ništa manje od plaža koje su legalno otvorene.

Takođe prema tvrdnjama “Vijesti”, na tim kupalištima postoji tek minimum onoga što propisuje “Morsko dobro”: ugovori za odvoz smeća jesu potpisani, ali ključna oprema poput spasilačkih kula, informativnih tabli, ili potrebnog broja spasilaca još je upitna. A prema pravilima, izostanak ovih elemenata jeste povreda ugovora, makar “lakša“.

No, umjesto konkretnih koraka, sve ostaje na opomenama.

I tu se ogleda suština problema: pravila se poštuju selektivno, a njihovo kršenje rijetko ima posljedice. Kompanije koje se povuku iz zakupa – kao što je „Eagle Hills“ uradila sa sedam lokacija ranije ove godine ne snose nikakvu štetu, dok lokalna zajednica gubi dragocjeno vrijeme i prihode.

U međuvremenu, iz kompanije su za najavili da ove godine “ne treba očekivati bum”, te da će pravi efekti njihovih ulaganja biti vidljivi tek naredne sezone. I dok investitor priznaje da mu je učešće na tenderu bila greška, građani i turistički radnici se pitaju: zašto mi svi sada ispaštamo zbog toga?

Kašnjenja u sprovođenju tendera, žalbeni postupci i manjak transparentnosti samo su dodatno pogoršali već klimavu sezonu. Zabrinjavajuće je i to što su institucije koje bi morale nadzirati poštovanje ugovora pasivne ili nedovoljno ažurne.

Umjesto da budu nosilac standarda i primjer dobre prakse, kupališta postaju poligon za testiranje granica institucionalne fleksibilnosti, a građani i turisti još jednom ostaju na gubitku.

Turistička sezona se ne može voditi kao pilot-projekat. Potrebna su jasna pravila, stroga kontrola i odgovornost – ali dok god bude vladala tišina na mjestima gdje bi trebalo da bude nadzor, izgovori će nadjačavati rezultate.