Izrada nove Strategije reforme obrazovanja za period 2025–2030. godine otkrila je brojne izazove u obrazovnom sistemu, uključujući kritike učenika i roditelja na dosadašnju nastavnu praksu. Strategija, koju je objavilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, naglašava niz problema koji se ponavljaju na različitim nivoima obrazovanja, ističući neophodnost promjena u nastavnim metodama, kurikulumu i ukupnom pristupu učenju.

Učenici osnovnih škola izrazili su nezadovoljstvo zbog tradicionalnih nastavnih metoda koje se i dalje koriste, posebno kod starijih nastavnika koji preferiraju frontalni pristup nastavi. Prema navodima Strategije, mlađi nastavnici su skloniji savremenim pristupima, koristeći alate poput kvizova i pametnih tabli, dok starije kolege često zanemaruju interaktivne metode.

Jedan od ključnih problema koji su osnovci istakli jeste nedostatak prostora za diskusiju i pitanja tokom nastave. Ovaj nedostatak utiče na njihovu spremnost da izraze mišljenje, kritički razmišljaju ili postavljaju pitanja, jer se plaše odbacivanja ili ismijavanja. To dovodi do gubitka motivacije i pada interesovanja za učenje.

Slične primjedbe iznijeli su i srednjoškolci, navodeći da nastavnici i dalje dominiraju procesom nastave, dok je individualizacija i praktična nastava minimalna. Nedostatak praktičnih aktivnosti u stručnim programima posebno pogoršava situaciju, jer se učenici osjećaju nespremnima za primjenu znanja u stvarnom svijetu.

Učenici su kritikovali preobimne udžbenike i zastarjelu opremu, posebno u kabinetima za stručnu nastavu. Digitalni alati se rijetko koriste, što dodatno otežava prilagođavanje nastave potrebama savremenog društva.

Strategija ukazuje na posebne izazove s kojima se suočavaju učenici iz romske i egipćanske zajednice, kao i oni s posebnim obrazovnim potrebama. Za učenike iz romske i egipćanske populacije problemi uključuju jezičke barijere, diskriminaciju, neprilagođene materijale i nepouzdan prevoz do škole. Uprkos tim izazovima, ovi učenici izražavaju optimizam i vjeru u poboljšanje obrazovnih ishoda uz adekvatnu podršku.

Učenici s posebnim obrazovnim potrebama, posebno oni s autizmom, ističu da kurikulum nije prilagođen njihovim potrebama i da nastavnici rijetko koriste interaktivne i kreativne metode. Kako prelaze u srednje obrazovanje, učenje postaje još manje prilagođeno, a učionice često postaju mjesta odbacivanja i vršnjačkog nasilja.

Roditelji, koji svakodnevno prate razvoj svoje djece, takođe su iznijeli zabrinutosti tokom konsultacija. Gotovo polovina roditelja (48,6 odsto) smatra da je kurikulum preobiman i da sadrži previše tema koje učenici ne mogu u potpunosti savladati.

Osim toga, roditelji su istakli da nastava nije dovoljno zanimljiva (24,1 odsto), što otežava angažovanje učenika. Više od 47 odsto roditelja ukazalo je na manjak praktične nastave, smatrajući je ključnom za primjenu teorijskih znanja. Takođe, 21,4 odsto roditelja ističe da kurikulum nije prilagođen potrebama savremenog društva.

Dodatno, 17,4 odsto roditelja navelo je da u nekim školama vlada neprijatna atmosfera, što utiče na osjećaj prihvaćenosti i poštovanja kod učenika. Većina roditelja (92,2 odsto) naglasila je važnost fizičkog zdravlja i sporta kao bitnih komponenti obrazovanja.