S populacijom od samo 663 hiljade stanovnika, Crna Gora se suočava sa problemom preglomazne vlade. Nova, rekonstruisana 44. Vlada, predvođena premijerom Milojkom Spajićem, broji čak 32 člana, što je izuzetno mnogo kada se uzme u obzir veličina i broj stanovnika zemlje.

Ovaj prekomjerni broj članova vlade posebno upada u oči kada se Crna Gora uporedi sa drugim evropskim državama. Na primjer, države Evropske unije (EU) sa tri puta većim brojem stanovnika imaju upola manje ministara. Italija, koja ima najveći broj ministara među članicama EU, ima 25 članova vlade, dok Srbija, koja je deset puta veća po broju stanovnika od Crne Gore, ima isti broj članova izvršne vlasti kao i Crna Gora – 32, uključujući premijera i potpredsjednike.

Vlada Dritana Abazovića, 43. po redu, imala je 21 člana. Njegov prethodnik, Zdravko Krivokapić, vodio je vladu sa 14 članova, dok je Vlada Duška Markovića brojala 20 članova. Milo Đukanović, koji je bio premijer do 2016. godine, imao je 19 ministara u svojoj vladi.

Ovaj trend ne pokazuje samo rast broja članova vlade, već i nepotrebno povećanje administrativnih troškova u zemlji sa malim brojem stanovnika.

Pored toga, Vlada Spajića se hvali blago poboljšanom rodnom ravnopravnošću, s obzirom na to da je šest od 32 člana žene, što čini 18,75 odsto. Međutim, ovo je tek neznatno povećanje u odnosu na prethodnu postavu Spajićeve Vlade.

U poređenju s ranijim vladama, u Vladi Dritana Abazovića bilo je 19 odsto žena, u Vladi Zdravka Krivokapića 28,5 odsto, dok su vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića imale 19, odnosno 16 odsto žena.

Sve ove činjenice postavljaju ozbiljna pitanja o efikasnosti i opravdanosti ovako brojnih vlada u malim državama poput Crne Gore.

Da li je ovakav broj ministara zaista neophodan, ili se radi o nepotrebnom opterećenju za budžet i građane? Ovakva struktura vlasti može se činiti kao pretjerano administriranje koje ne doprinosi poboljšanju kvaliteta života građana, već samo povećava troškove i birokratiju.