Mještani vraneškog zaseoka Gaine, smještenog na obroncima Lise, ponovo su se samoorganizovali i nasuli seoski put koji je bio u veoma lošem stanju. Ogorčeni zbog višegodišnjeg ignorisanja od strane Opštine Bijelo Polje, ističu da godinama svojim novcem nasipaju i održavaju jedinu saobraćajnicu koja ih povezuje sa ostatkom opštine.

– Kao da ne živimo u Crnoj Gori – kažu mještani, napominjući da država i opština ćute dok se iz šuma Lise godinama izvlače hiljade kubika građe, a koncesionari “odnose milione eura” bez da ulažu i cent u infrastrukturu.

Gorštaci Gaine ponosno ističu da, za razliku od mnogih sela u Vraneškoj dolini koja polako nestaju, njihov zaseok broji desetoro djece – šestoro ide u školu, a četvoro treba da krene u vrtić. Kažu da ih i ovog proljeća ujedinjuje sloga i oslonjenost jednih na druge, kao jedini način da opstanu na selu.

Ljubisav Mrdak pojašnjava da je put jedina spona sa gradom, ali da godinama nije obuhvaćen planom redovnog održavanja.

– Godinama ga čistimo od snijega i popravljamo bez ikakve pomoći od lokalne ili državne vlasti. To radimo jer djeca moraju ići u školu, ljudi moraju do ljekara, prodavnice i posla – kazao je Mrdak.

U selu postoje dvije farme sa po desetak muznih grla, kao i više domaćinstava koja se bave poljoprivredom – uzgojem stoke, povrtarstvom i ratarstvom. Ipak, bez osnovne infrastrukture, njihova egzistencija je svakim danom sve teža.

– Ti ljudi žive od svog rada, ulažu u zemlju i žele da ostanu na selu, bez ikakve sistemske podrške – kaže Mrdak, dodajući da je glavni problem u razvoju poljoprivrede, a naročito stočarstva, upravo loš put, zbog kojeg mljekare ne mogu redovno dolaziti.

– Uništavamo auta na lošim putevima, često mijenjamo djelove, a oni koji bi trebalo da dođu po naše proizvode odustaju zbog loših puteva – ističe on.

Slične probleme ima i Miloš Peković, koji sa suprugom uzgaja kupus, papriku i neobičnu vrstu povrća – kivano, nalik krastavcu.

– Dio prodamo da bismo preživjeli. Veliki problem i za nas i za kupce je loš put, zbog čega smo prinuđeni da ga sami nasipamo –  navodi Peković.

Kaže da država ne vodi dovoljno računa o poljoprivredi i da je mladima gotovo nemoguće opstati na selu.

– Najgore je zimi, kada padne snijeg – tada smo najčešće odsječeni od ostatka svijeta i primorani da idemo pješke po više kilometara, do asfalta – rekao je on.

Mještani sa razočaranjem podsjećaju da predsjednik Opštine, od kako je izabran 2016. godine, nije posjetio ovaj kraj, osim nekoliko puta kada je dolazio kod partijskih kolega iz DPS-a pred izbore.

Nadajući se promjenama nakon smjene vlasti na državnom nivou, mještani su očekivali bolji tretman i podršku. Ipak, kako navode, i dalje su zanemareni od strane Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ostavljeni da se sami bore za goli opstanak.