Iako je u junu usvojen najznačajniji državni planski dokument – Prostorni plan Crne Gore (PPCG), koji bi trebalo da bude osnova za dalji razvoj, planiranje i urbanizaciju teritorije države, plan nije dao ni osnovni podatak kada su u pitanju tri najznačajnije opštine u centralnom dijelu Crne Gore – Podgorica, Tuzi i Zeta.

Naime, u dijelu Prostornog plana koji se bavi administrativnom podjelom teritorije, prikazana je mapa sa granicama opština, ali uz izostanak ključnog podatka – površine. Umjesto brojki, kod Podgorice, Tuzi i Zete stoje samo znakovi pitanja, što je direktna posljedica činjenice da još uvijek nijesu povučene precizne administrativne granice između ove tri lokalne samouprave.

Iako su građani, ali i lokalne vlasti, očekivali da će usvajanjem Prostornog plana Crne Gore konačno biti riješena dugogodišnja dilema oko granica, dokument nije donio ništa novo. Čak ni mjesec dana nakon što je plan objavljen u Službenom listu (1. jula), usvojeni plan nije dostupan na sajtu Vlade, pa se javnost i dalje oslanja na nacrt verziju koja je prethodila usvajanju.

Ovaj problem se dalje prenosi i na dokumente nižeg nivoa – među njima i Prostorno-urbanistički plan (PUP) Glavnog grada Podgorice, čije se usvajanje takođe očekuje uskoro. Međutim, kako granice nijesu definisane, ni PUP neće donijeti preciznost u pogledu nadležnosti nad prostorom.

Tokom izrade nacrta PUP-a, Opština Tuzi je uputila konkretne zahtjeve da se izmijene granice GUR-a (građevinskog urbanog reona), i to u skladu sa Zakonom o teritorijalnoj organizaciji i podacima Monstata iz 2023. godine. Traženo je, između ostalog, da se Tuzi prepoznaju kao posebna planska jedinica, ali i da se granica sa Podgoricom izmijeni, posebno u dijelu naselja Kuće Rakića.

Odgovor Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine bio je da će granice biti definisane nakon usvajanja PPCG-a, što je sada već učinjeno – ali promjene još nema. Ispostavlja se da ni donošenje PPCG-a nije bilo dovoljno da se riješi pitanje koje već godinama stvara institucionalni i planski haos.

Slično kao Tuzi, i Strukovna komora arhitekata tražila je da se prilikom izrade PUP-a Podgorice najprije precizno povuku granice, a tek onda planira prostor. Taj logični redoslijed, međutim, izostaje.

Opština Tuzi je u javnoj raspravi o PUP-u takođe zatražila da se bivša aerodromska pista u Šipčaniku pretvori u lokalnu saobraćajnicu i poveže sa putem uz Cijevnu sve do Ržaničkog mosta. Ministarstvo je odgovorilo da će zahtjev „biti preispitan“, te da se prenamjene na zemljištu u vlasništvu Plantaža rješavaju uz saglasnost Ministarstva poljoprivrede.

Još jedan zahtjev odnosi se na izmjenu trase planirane zaobilaznice, gdje je Opština detaljno navela kako bi trebalo da ide novi pravac puta – kroz naselja Karabuško polje, Dušići i Plantaže. Ministarstvo je dalo kratak, ali neodređen odgovor: “Trasa će se djelimično prihvatiti, daće se najoptimalnije rješenje.”

Zaključak se sam nameće: iako formalno usvojen i predstavljen kao ključni strateški dokument, Prostorni plan Crne Gore ostavio je otvorena neka od najvažnijih pitanja za dalji urbani razvoj, prvenstveno u pogledu teritorijalnih nadležnosti između tri lokalne samouprave u centralnom dijelu države. Sve dok znakovi pitanja zamjenjuju precizne granice, i naredni planski dokumenti, uključujući PUP-ove i urbanističke planove, biće samo improvizacije na klimavim osnovama.