U predmetima porodičnog nasilja i nasilja nad ženama primjetne su razlike u praksi između pojedinih centara za socijalni rad, neujednačenost u postupanju policije i sudova, ali i povremen nedostatak senzibilnog djelovanja, konstatovao je Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama.

Analizirajući postupanje institucija – centara za socijalni rad, policije, tužilaštva i sudova – u periodu od 1. oktobra prošle do 1. aprila ove godine, Operativni tim je stava da i dalje postoje brojne slabosti u međuinstitucionalnoj saradnji, posebno u segmentu koordinisane razmjene informacija i zajedničkog planiranja mjera.

Kako se navodi, institucije često postupaju samostalno, ne dajući doprinos integrisanom i koordinisanom pristupu nasilju nad ženama i nasilju u porodici, što predstavlja pravno obavezujući standard. To je, kako je istaknuto, naročito važno u slučajevima u kojima su donijete sudske odluke o mjerama nadzora, mjerama bezbjednosti ili zaštitnim mjerama, kako bi se zaštita žrtava sprovodila nesmetano i neprekidno dok mjere traju, te kako se u pribavljanju informacija o kršenju tih mjera nadležni ne bi oslanjali isključivo na iskaz i prijave koje podnose žrtve.

U izvještaju Operativnog tima ukazano je i da se postojeći Protokol o postupanju, iako formalno obavezujući, u praksi ne primjenjuje ujednačeno, posebno u dijelu procjene rizika i koordinacije. Iz tog tijela upozoravaju da postojeći sistem zaštite žrtava nasilja nad ženama i u porodici, naročito u slučajevima u koje su uključena djeca, i dalje ne obezbjeđuje adekvatnu, pravovremenu i sveobuhvatnu zaštitu.

Ističe se da izostanak integrativnog i međusektorskog pristupa, uprkos višestrukim ukazivanjima i preporukama Operativnog tima, direktno utiče na nivo zaštite žrtava, produžava njihovu izloženost nasilju i dodatno narušava njihovu sigurnost i dostojanstvo. Operativni tim, kako je navedeno, snažno insistira na hitnom i suštinskom unapređenju rada svih nadležnih institucija, koje mora prevazići formalno ispunjavanje obaveza i biti usmjereno ka stvarnim, mjerljivim rezultatima u zaštiti žrtava.

Za prethodni šestomjesečni period Operativni tim je razmatrao i analizirao osam novih slučajeva koji uključuju različite oblike porodičnog nasilja i nasilja nad ženama. Kada je riječ o centrima za socijalni rad, analiza ukazuje na praksu organizovanja zajedničkih susreta u prostorijama centra, ali ne uvijek uz adekvatno obezbijeđene mjere zaštite, što, kako je navedeno, može predstavljati izazov u osiguravanju pune sigurnosti i osjećaja zaštite za žrtve.

Takođe se navodi da su pojedine odluke donošene uz strogo poštovanje administrativnih pravila, ali bez dovoljno fleksibilnosti u okolnostima koje zahtijevaju hitnu reakciju i prioritetnu zaštitu žrtve.

Operativni tim je zaključio da postupanje policije karakteriše neujednačenost – u pojedinim slučajevima bilježi se visok nivo profesionalnosti i zakonitog postupanja, dok se u drugim uočava nedostatak senzibilnog djelovanja i razumijevanja fenomena nasilja.

Ocijenjeno je da je postupanje državnih tužilaštava unaprijeđeno primjenom Uputstva Vrhovnog državnog tužilaštva, ali da pojedinačni slučajevi ukazuju na potrebu jačanja multisektorske saradnje kroz neodložnu razmjenu informacija sa svim institucijama koje postupaju, kao i sa žrtvom.

Kada je riječ o sudovima, Operativni tim konstatuje da i dalje postoji neujednačenost u postupanju i odlučivanju, posebno u predmetima koji se odnose na brakorazvodne parnice i postupke u sporovima za zaštitu prava djeteta i u sporovima za vršenje roditeljskog prava.

Zanemaruju se preporuke stručnih organa

Operativni tim je uočio da se u pojedinim sudskim predmetima preporuke stručnih organa, centara za socijalni rad, ne cijene dosljedno, posebno u dijelu koji se odnosi na intenzitet i način ostvarivanja kontakta djeteta sa roditeljem koji je prijavljen za nasilje.

Takođe se naglašava da je neophodno poboljšati praksu informisanja žrtava i drugih uključenih institucija, primarno policije i tužilaštva, o odlukama suda i toku postupka, kako bi se obezbijedila sigurnost i osjećaj zaštite žrtava i omogućilo djelotvorno postupanje institucija.