Prof. dr mr sc. Mihailo Burić, specijalista hidrogeologije za kvalitet voda i bivši ministar ekologije Crne Gore i SRJ, još jednom je skrenuo pažnju na problem tretmana sanitarnih otpadnih voda u Podgorici, ističući da je rješenje tog pitanja u suštini jednostavno, ali da do sada nije primijenjeno na pravi način. Burić, u autorskom tekstu koji je dao Pobjedi, podsjeća da je ovaj problem pokušavao da pojasni javnosti više puta, ali da njegove preporuke nisu dovoljno uvažene.

On naglašava da je, pri razmatranju projekta, neophodno jasno razlikovati kolektor, odnosno sakupljač otpadnih voda, od samog sistema tretmana.

– Sistem za tretman sanitarnih otpadnih voda mora biti najsavremeniji i potpuno bezbjedan. Kada postoji takav sistem, lokacija uređaja, bilo da je unutar ili van grada, postaje irelevantna – poručuje Burić.

Prema njegovim riječima, bitno je da sistem podrazumijeva hermetičko zatvaranje digestora i rezervoara, kaptiranje i sigurno filtriranje gasova, obezbjeđenje najboljih parametara kvaliteta prečišćene vode i primjenu najsavremenijih rješenja za upravljanje kanalizacionim muljem.

Burić podsjeća da je ovaj pristup javno predložio još 23. septembra 2025. godine u Pobjedi, naglašavajući da se sve to do danas moglo završiti, čime bi se izbjegao sadašnji “proizvedeni cirkus” oko tretmana otpadnih voda. On objašnjava da je njegov profesionalni kapacitet dovoljan da da stručne preporuke: kao hidrogeolog specijalista za kvalitet voda, uradio je stotine elaborata za zaštitu životne sredine, bio član mnogih domaćih i međunarodnih timova za projekte ove vrste, obrađivao mini-rješenja pri izgradnji autoputeva, rukovodio istraživanjima stanja životne sredine Zetske ravnice i bio član stručnog tima za ovaj projekat dok ga nisu isključili.

Stručnjaci iz Beograda i renomiranih inostranih centara, koje su građani Zete pozvali, jasno su ukazali da se sistem može doprojektovati i dograditi u hodu tako da postane potpuno bezbjedan. Oni su takođe naglasili potrebu odvajanja kišne od kanalizacione vode, što je važan dio projekta koji mora biti obuhvaćen. Burić navodi da ima ideje na ovu temu, ali da nema sve informacije o postojećem sistemu da bi ih mogao konkretno razraditi, te vjeruje da će pozvani stručnjaci ovaj segment sigurno riješiti.

Burić oštro kritikuje ponašanje domaćih aktera projekta. Smatra da su stručnjaci koji su došli na Podgoricu omalovažavani, ponekad i vrijeđani, umjesto da im se omogući da primijene svoje prijedloge. Posebno se osvrnuo na problem mutne vode izvora Mareze, tvrdeći da voda ne može biti zamućena preko svog sliva na način kako se sada interpretira, jer mutna voda ne može nastati nakon što se voda izlije iz izvora. Po njegovim riječima, ovakav pristup predstavlja “stručno i/ili neko drugo ludilo”, a građani su prepušteni iluzijama koje služe za zavaravanje javnosti.

Burić ističe da je podrška nekompetentnim osobama, koje se upuštaju u projekte bez znanja i iskustva, izuzetno štetna. On upozorava da ovakvo ponašanje može imati ozbiljne ekološke i pravne posljedice, pa i elemente organizovanog ekološkog kriminala. Prema njegovim riječima, jedino kompetentni eksperti, koji su se već ponudili da pomognu, treba da doprojektuju postojeći sistem. Njihovi potpisi treba da garantuju potpunu bezbjednost i kvalitet rješenja, dok se nesposobnima i neukima mora zabraniti da učestvuju u odlučivanju.

On podsjeća da postoje brojni sistemi u Evropi i Americi koji funkcionišu bezbjedno i bez uticaja na okolinu. Poručuje da se eksperti ne trebaju kurtoazno štititi ili praviti ustupke bilo kome, jer su svi učesnici odgovorni za postojeći haos – od revizije do institucija, uključujući i medijske figure koje nemaju stručnost. Minimalno što se može učiniti prema takvim osobama je zabrana učestvovanja u projektima ove vrste.

Zaključak Mihaila Burića je jasan: omogućiti stručnjacima doprojektovanje sistema, kako bi se izgradio najsavremeniji i potpuno bezbjedni tretman sanitarnih otpadnih voda, nakon čega važnost lokacije postaje apsolutno irelevantna. To je, po njemu, jedini način da Podgorica i Crna Gora izbjegnu haos, ekološke rizike i neodgovorno upravljanje projektom.