Rijeka Zeta se i dalje zagađuje, iako je 2019. godine proglašena parkom prirode. U nju se i dalje ispuštaju neprečišćene vode i fekalije iz obližnjih industrijskih i poljoprivrednih objekata, ali i iz spuškog zatvora, koji se nalaze duž njenog toka.

Jedni štite, drugi zagađuju, dok su treći, kako se navodi, ni tamo ni ovamo. Zakon je jasan – park prirode, u ovom slučaju rijeka Zeta, mora biti sačuvan od bilo koje vrste uništavanja i zagađenja.

Ipak, u rijeku se svakodnevno izlivaju fekalije i prljave vode. Ekološki aktivista Vuk Iković za RTCG kaže da je šteta višestruka.

– Građani ne mogu više da trpe i desetogodišnje i dvadesetogodišnje trovanje rijeke Zete iz različitih zagađivača. I ovdje, da budemo vrlo jasni, mi ne krivimo zagađivače koliko institucije koje tolerišu zagađivanje u kontinuitetu, jer je zakon vrlo jasan. Ukoliko se ponavlja zagađivanje, ne jednom, nego više puta godišnje, u trajanju od nekoliko godina, onda je to neodgovoran rad, to je protivzakonito i u tom slučaju ide zatvaranje klanice, farme ili bilo kojeg drugog objekta koji pravi probleme vodi, zemljištu i vazduhu, samim tim i građanima. Ovo je državni problem – kazao je Iković.

Od izlivanja otpadnih voda i fekalija najviše ispaštaju ljudi koji žive na potezu između klanice, farme svinja i mjesta gdje se sve to ispušta u rijeku.

Predsjednik mjesne zajednice Spuž, Slobodan Božović, zabrinut je kako će ovaj problem biti riješen.

– Mi ćemo preduzeti sve moguće mjere. Staćemo uz svoje mještane i pokušavati na sve načine da dođemo do nekog zajedničkog dogovora sa farmom i opštinom – poručuje Božović.

Ovakvo postupanje nadležnih u kontinuitetu je nedopustivo, kaže Darko Zarubica iz nevladine organizacije Čvor, uvjeren da postoje ozbiljne greške u koracima koje su upravo nadležne inspekcije preskočile.

– Iskreno, sad ne znam da li je uopšte riječ o namjernom postupanju ili propustima. Tu ne može se ništa tvrditi, ali očekujem da nadležni to jasno objasne i da se preduzmu konkretne mjere, jer neko očigledno ovdje ne radi posao za koji je plaćen – ocijenio je Zarubica.

Ko je plaćen za rješavanje ovog problema, kako se navodi, može samo da se nagađa. U Ekološkoj inspekciji su rekli da je to nadležnost Komunalne inspekcije, dok su tu i Inspekcija za vode i Uprava za bezbjednost hrane.

Prebacivanje odgovornosti, kako se navodi, izgleda je omiljena disciplina nadležnih, pa po svemu sudeći, danak neodgovornosti plaća prelijepa zelena Zeta, duga 86 kilometara, ali i svi koji u njoj i od nje žive.