Na današnji dan prije sedam godina, Crna Gora je na 12. Međuvladinoj konferenciji u Briselu, pod šestomjesečnim predsjedavanjem Austrije Evropskom unijom, otvorila pregovore u poglavlju 27, životna sredina i klimatske promjene. Time je Crna Gora postala prva država Zapadnog Balkana koja je otvorila ovo poglavlje, koje važi za jedno od najzahtjevnijih i najskupljih u pregovorima sa EU. Otvaranje poglavlja 27 uslijedilo je nakon ispunjavanja početnih mjerila, pozitivnog Izvještaja o procjeni početnih mjerila (OBAR) i zelenog svjetla od tadašnjih 28 zemalja članica Evropske unije, kaže direktorica Centra za klimatske promjene UDG, Ivana Vojinović,  u autorskom tekstu za “Pobjedu”

Tog dana, Evropska komisija predala je Crnoj Gori Zajedničku poziciju u kojoj su definisana osam završnih mjerila potrebnih za zatvaranje poglavlja. Vođena entuzijazmom, pregovaračka radna grupa odmah je započela pripremu strateškog Akcionog plana sa jasnom mapom puta za kvalitetno i efikasno zatvaranje poglavlja, koji je na kraju obuhvatao 251 mjeru za realizaciju.

Međutim, sedam godina kasnije, Crna Gora se i dalje suočava sa ozbiljnom stagnacijom u ovom poglavlju. Dok je u 2019. godini doneseno oko 20 zakona u oblasti životne sredine, Ulcinjska solana proglašena je zaštićenim prirodnim dobrom na nacionalnom i međunarodnom nivou, a sanacija dvije crne ekološke tačke tokom pandemijske 2020. godine pokazala je da je napredak moguć, ali od 2021. godine evidentan je znatan zastoj, o čemu svjedoče godišnji Izvještaji Evropske komisije. Tek u ovogodišnjem Izvještaju zabilježen je određeni napredak u nekim podoblastima.

Evropska komisija u posljednjem Izvještaju navodi da je svega 38 odsto mjera iz Akcionog plana za završna mjerila ispunjeno. Nijedno od osam završnih mjerila nije u potpunosti realizovano, strateški okvir nije zaokružen, određeni zakoni nisu inovirani, a izgradnja infrastrukture teče sporo ili skoro da ne postoji. Institucionalni kapaciteti ostaju nedovoljni, što dodatno otežava napredak.

Crna Gora se obavezala da do 2035. godine izgradi 885 kilometara kolektorske mreže i obezbijedi 29 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kako bi 95 odsto stanovništva bilo priključeno na kanalizacioni sistem. Ova mjera je ključna za dostizanje dobrog hemijskog i ekološkog statusa voda, u skladu sa evropskim direktivama. Evidentno je da je dinamika izgradnje postrojenja spora, pri čemu glavni grad još nema funkcionalno postrojenje.

Primjer iz Botuna pokazuje da loša komunikacija između Glavnog grada, koji vodi projekat, Vlade i nezadovoljnih mještana, može ozbiljno ugroziti realizaciju i najprioritetnijih ekoloških projekata.

Situacija u upravljanju otpadom takođe je alarmantna. Na teritoriji Crne Gore postoji više stotina neuređenih odlagališta, posebno na sjeveru, koji nije pokriven adekvatnom infrastrukturom. Iako je predviđeno da stopa odvojenog sakupljanja i reciklaže otpada dostigne najmanje 50 odsto, daleko smo od ostvarenja tog cilja. Pet godina kasnilo se sa donošenjem Državnog plana upravljanja otpadom, što je onemogućilo lokalne samouprave da adekvatno upravljaju količinom otpada koju proizvode.

U oblasti kvaliteta vazduha situacija je još zabrinjavajuća. Nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha nije usvojena već pet godina, a lokalni planovi ne postoje, pa se epizode zagađenja vazduha zimi iz godine u godinu ponavljaju bez dugoročnog rješenja.

Zaštita prirode takođe stagnira. Izuzev uspostavljanja Natura 2000 mreže, malo je postignuto. Četiri godine traju izmjene Zakona o zaštiti prirode, dok Nacionalna strategija biodiverziteta ne postoji od 2020. godine, što predstavlja neispunjavanje međunarodnih obaveza. Simbol zastoja je i Ulcinjska solana, jedno od najvrijednijih staništa ptica na istočnom Jadranu. Iako je Evropska komisija definisala poboljšanje statusa očuvanosti kao dio završnih mjerila, ni nakon pet godina nije osnovano preduzeće za upravljanje ovim područjem.

Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju – poplave, suše i požari postaju intenzivniji, dok kapaciteti za odgovor i adaptaciju ostaju ograničeni. Nedovoljno ulaganje u vazduhoplovnu flotu za gašenje požara pokazalo se ovog ljeta kao ozbiljan nedostatak. Svjetska banka upozorava da bi bez mjera adaptacije klimatske katastrofe mogle smanjiti crnogorski BDP za 7,9 odsto do 2050. godine, te da će za jačanje klimatske otpornosti biti potrebno 5,7 milijardi dolara u narednoj deceniji. Iako je ove godine donesen Nacionalni plan adaptacije, tek će se pokazati efekti njegove primjene.

Ipak, postoje i svijetle tačke. Eko fond se profilisao kao funkcionalan mehanizam za finansiranje projekata energetske efikasnosti i zaštite životne sredine. Deponija „Livade“ napreduje u modernizaciji infrastrukture i uspijeva da se izbori sa upravljanjem otpadom iz sve većeg broja lokalnih samouprava. Ovi primjeri pokazuju da jasan mandat, stručnost i kontinuitet rada donose rezultate.

Sektor civilne zaštite, iako bez većih finansijskih i tehničkih resursa, uredno ispunjava evropske zadatke u dijelu izrade strategija, propisa i učešća u međunarodnim platformama. Radi se i na jačanju ekološke svijesti kroz akciju „Čuvaj da te čuva“ pod liderstvom Delegacije EU u Crnoj Gori, dok zakonsko ograničenje upotrebe pojedinih plastičnih proizvoda takođe pokazuje pozitivan efekat. Zatvorena su odlagališta Mislov do u Nikšiću i deponija Zakršnica u Mojkovcu.

Sedam godina od otvaranja Poglavlja 27, a godinu dana prije njegovog najavljenog zatvaranja, Crna Gora je i dalje daleko od završetka procesa. Napredak je moguć, ali zahtijeva znatno više političke ozbiljnosti, finansijskih ulaganja i jačanje institucionalnih kapaciteta, jer poglavlje 27 ne trpi improvizacije.