Pregovaračko poglavlje 27 – životna sredina i klimatske promjene, jedno je od najzahtjevnijih na evropskom putu Crne Gore. Iako Vlada i nadležno ministarstvo poručuju da će ono biti zatvoreno do kraja naredne godine, stručna javnost upozorava da su rokovi previše ambiciozni i više odražavaju političke poruke nego realna očekivanja.

Državni sekretar u Ministarstvu evropskih poslova i šef pregovaračke grupe Nenad Vitomirović naglašava da su završna mjerila kompleksna i međusobno povezana, ali i ostvariva uz jasnu podršku i posvećenost.

– Najizazovnija mjerila su ona koja se odnose na oblast upravljanja otpadom, zaštitu prirode, upravljanje vodama i klimatske promjene. Njihovo ispunjenje zahtijeva snažno političko opredjeljenje, znatna finansijska ulaganja i aktivno učešće kako državnih organa, tako i lokalnih zajednica – kazao je Vitomirović.

On podsjeća da postoje i prelazni periodi – za vodu do 2035. godine, a za industrijsko zagađenje do 2030. – što pokazuje da se dio obaveza ne može realizovati u kratkom roku.

Sa druge strane, direktorica Centra za klimatske promjene pri Univerzitetu Donja Gorica, Ivana Vojinović, upozorava da zatvaranje poglavlja u roku od godinu dana nije realno.

– Ono ne podrazumijeva samo donošenje zakona, već ogromne investicije u ekološku infrastrukturu, kontrolne mehanizme i dugoročne promjene u svim sektorima društva. To se ne može riješiti za godinu dana, niti se može precrtati administrativnim potezom, posebno ako se ima u vidu da nijedno od osam završnih mjerila do danas nije ispunjeno – kazala je Vojinović.

Prema njenim riječima, Crna Gora u ovom trenutku kasni sa ključnim dokumentima i projektima.

– U oblasti upravljanja otpadom već se čini nedostižnim ispunjenje završnih mjerila. Još nije započeta izgradnja regionalnog centra za upravljanje otpadom na sjeveru, lokalne samouprave bore se sa neuređenim odlagalištima, a stopa reciklaže i dalje je veoma niska. Uz to, već pet godina čeka se usvajanje Državnog plana upravljanja otpadom – navodi Vojinović.

Kao primjer odnosa vlasti prema ekologiji, ona navodi slučaj sa postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.

– To je projekat o kojem se govori godinama, a koji je jedan od najprioritetnijih za Glavni grad. Ipak, umjesto početka radova, svjedoci smo neusaglašenih političkih stavova i neizvjesnosti. Situacija sa Botunom pokazuje da ključni problem nije u nedostatku tehničkih rješenja, već u nedostatku kontinuiteta i političke volje – poručuje Vojinović.

Dodaje da se u narednoj godini proces može ubrzati izradom projekata i povlačenjem sredstava iz evropskih fondova, ali bez snažnije mobilizacije društva i većih budžetskih ulaganja, postoji rizik da poglavlje ostane –zarobljeno između ambicioznih papira i sporog tempa realizacije–.

Ipak, postoje i određeni pozitivni pomaci, poput sanacije crnih ekoloških tačaka, izgradnje sanitarnih deponija, ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja i donošenja Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene.

Time se potvrđuje da Crna Gora ima kapacitete i znanje da sprovede zahtjevne reforme, ali je pitanje hoće li tempo biti dovoljno snažan da ispuni obećane rokove.