Vlasnik kompanija “Emaar Properties” i “Eagle Hills”, poznati investitor Mohamed Alabar, kazao je da je napravio grešku kada se prijavio na tender za plaže u Ulcinju, da trenutno nema nijedan projekat u Crnoj Gori i da će u slučaju bilo kakve gradnje postupati isključivo u skladu sa željama lokalne zajednice.

Govoreći na konferenciji o razvoju nekretnina RE:D, održanoj u Podgorici, Alabar je poručio da investicije nijesu lake, već rizične poput otvaranja kafića, te naglasio da u svim procesima želi savjete i dijalog.

Na pitanje o greškama u investicijama, kazao je da ih je pravio i u Srbiji i da je prebrzo gradio u Albaniji. Posebno je istakao tender za plaže u Ulcinju kao “glupu ideju”, navodeći da je namjera bila da realizuje projekat lijepog plažnog bara, ali da je procjena bila loša, što je rezultiralo dobijanjem čak devet plaža. Kako je objasnio, odlučio je da ih vrati lokalnoj zajednici jer ne želi da se bavi tim poslom.

– Nemam namjeru da ulažem u Crnu Goru, svi mogu da se opuste. Nemam nijedan jedini projekat u Crnoj Gori i želim da se svi opuste. Trenutno radim u 18 zemalja, a projekti su vrijedni 55 milijardi – kazao je Alabar. Dodao je da na svjetskom nivou posjeduje 90 hotela, dok za njega trenutno radi 200.000 ljudi.

Istakao je da je sve što se odnosi na Crnu Goru zasad samo na nivou ideje, uz naglasak da traži savjete, a ne bespotrebne kritike. U okviru prezentacije koju je predstavio, prikazana je i ideja preduzetničkog fonda za mlade, a naveo je da želi sposobne ljude koji bi radili za njegovu kompaniju „Noon“. U slučaju izgradnje, smatra da treba graditi parkove, igrališta za djecu, Tehnološki univerzitet i konferencijski centar kako bi se produžila turistička sezona i omogućio rad tokom cijele godine.

Alabar je naveo da u sve projekte želi uključiti lokalne biznise, kako to čini u „Beogradu na vodi“, gdje je uključeno njih 600. Kazao je da bi gradio plažne klubove, lajfstajl restorane, ali i objekte za socijalno stanovanje, pri čemu naglašava da ih gradi svojom voljom i da o tome ne govori. Crnoj Gori su, po njegovom mišljenju, potrebni i međunarodna marina i aerodrom.

– Plaćam poreze i gradim. Ako dobijem šansu, želio bih da radimo i gradimo zajedno i pozovem lokalne biznise i zajednice da poslujemo zajedno… To je ako dobijemo projekat – poručio je Alabar.

Govoreći o svojim greškama, kazao je da nije imao dobar tim na početku karijere i da je izgubio milijardu i po dolara ulažući u SAD 2005. godine. Tvrdi da im je godišnji profit oko četiri milijarde dolara. Posebno je naglasio da su želje lokalne zajednice prioritet i da ne planira uzimati plaže, koje, kako je rekao, treba da ostanu javne i dostupne građanima.

Kao primjer odgovornog investitora naveo je da treba uzeti samo manji dio plaže predviđen planskom dokumentacijom, nakon čega bi se procjenjivalo da li projekat ima pozitivne efekte po zajednicu – a ako nema, od njega bi trebalo odustati.

Istakao je da bi novac za ulaganja dolazio iz provjerenih banaka i da ne želi da kupuje i prodaje zemljište, već da gradi partnerske odnose. „Vjerujem da ugovor između investitora i vlasnika mora biti jasan, u slučaju da ne bude izgradnje zemljište se vraća vlasniku“, kazao je Alabar. Pritom je dodao da u Egiptu ima 12.000 investitora, a u Dubaiju 52.000, te da poziva i crnogorske investitore da zajedno osnuju kompaniju, ukoliko do ulaganja uopšte dođe.

Smatra da investitori treba da sjede u Odboru direktora i imaju transparentan uvid u tendere i sve procedure.

Govoreći o Porto Montenegru, Alabar je kazao da je poznatiji od same Crne Gore, te da soba tokom sezone košta 700 dolara, dok u ostalim dijelovima obale 150. Naglasio je da bi svi mogli da zarađuju po 700 dolara. Takođe je kazao da su plate u Porto Montenegru tri puta veće nego na drugim lokacijama u državi. Investicija, kako kaže, neće biti ukoliko ne postoji kvalitetna ponuda.

Podsjetio je da se međudržavni ugovori sa zemljama EU sprovode prema Bečkoj konvenciji, i da svaki projekat mora dobiti saglasnost parlamenta. Po njegovim riječima, nakon što Skupština odobri projekat, on se predstavlja i usklađuje s investitorom, nakon čega se donosi konačna odluka. Lokalna preduzeća bi, zavisno od dozvola i dokumentacije, obavljala radove.

– Sve mora da prođe kroz parlament. Ako mogu raditi sa lokalnim partnerima, možemo vidjeti šta žele i ne žele. Lokalni zakoni diktiraju visinu zgrada i planove – kazao je Alabar i dodao da neke države zahtijevaju da polovina zemljišta bude pod vrtovima, što on poštuje.

Naveo je primjer iz Egipta, gdje je na četiri miliona kvadrata gradio projekat vrijedan 400 miliona dolara, čime je, kako tvrdi, osramotio i Beverli Hils, jer je vrijednost nekretnina porasla četiri puta. U Marasiju u Egiptu, tvrdi da je uložio 50 miliona dolara u igralište za djecu, uposlio 130.000 radnika (od kojih 20.000 i dalje radi), uložio 3,7 milijardi dolara, raspisao 1.626 tendera i platio 600 miliona dolara poreza. Potrošnja mušterija povećana je 11 puta, vrijednost kuća tri puta, a plate su bile 60% više nego u okolini.

Alabar je rekao da upravljanje plažnim barovima i restoranima prepušta lokalnim firmama koje imaju volju, u koje i sam ulaže. Naglasio je da mu je održivost i zaštita životne sredine dio poslovanja i da bez toga ne radi. Kao primjer naveo je Srbiju, gdje je vrijednost nekretnina od 2015. porasla 80 odsto, a trenutno zapošljava 10.500 ljudi. Državi, kako tvrdi, dnevno uplaćuju 200.000 dolara, ocjene da plaćaju samo šest miliona godišnje nazvao je „smiješnim“.

Kazao je da je u Crnoj Gori bio dva puta, da ga ljudi prepoznaju na ulici i govore mu da im je drago što je tu. Istakao je da mu je jedan građanin poručio da ne odustaje, što je ocijenio kao zanimljivu poruku. Dodao je i da mu se Podgorica dopada, posebno zbog brda koja je okružuju.

Alabar je govorio na panelu posvećenom razvoju megaprojekata i njihovom uticaju na lokalnu ekonomiju.