Zbog nepoštovanja zakonskih procedura i propusta u radu državnih organa, budžet Crne Gore svake godine trpi višemilionske gubitke, piše Pobjeda. Odlivi iz kase najčešće nastaju po osnovu izgubljenih sudskih sporova, neplaćenih obaveza po pravosnažnim presudama, kao i zbog dodatnih troškova izvršenja i zateznih kamata, koji se direktno naplaćuju sa računa države.

Kako je upozorila Bojana Ćirović, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, veliki dio radnih sporova u javnoj upravi posljedica je elementarnog nepoštovanja zakona. U praksi se, navodi ona, često ne vode uredne evidencije o prisustvu zaposlenih na radu i o prekovremenom radu, iako je to obaveza svakog državnog organa. U takvim slučajevima, ocjenjuje, može se govoriti o nesavjesnom radu službenika i rukovodilaca, zbog čega će biti pokrenuti i odgovarajući postupci.

Zaštitnik, prema riječima Ćirović, kroz godišnje i kvartalne izvještaje kontinuirano ukazuje na ove probleme i apeluje na državne organe da dosljedno poštuju zakonom propisane obaveze. Ukoliko izostane reakcija, najavila je da će se inicirati postupci radi utvrđivanja eventualnog nesavjesnog rada, kako bi se kroz regresne naplate nadomjestila šteta pričinjena budžetu Crne Gore.

Poseban problem predstavlja činjenica da se institut mirnog rješavanja radnih sporova pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova koristi znatno manje nego što bi to bilo racionalno i ekonomski opravdano. Upravo je, kako ističe zaštitnica, to osnovna svrha postojanja ove institucije – da se izbjegnu sudski postupci tamo gdje već postoji jasna i ustaljena sudska praksa.

Prema njenim riječima, dva najmnogoljudnija resora – ministarstva unutrašnjih poslova i odbrane – čine čak oko 80 odsto svih predmeta u kojima Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa zastupa državu kao tuženu stranu. Uprkos tome, ova dva resora nedovoljno koriste mehanizme sporazumnog rješavanja sporova. I pored jasnih stavova sudske prakse u brojnim radno-pravnim pitanjima, sporovi se i dalje rješavaju pred sudovima, na šta Zaštitnik, kako kaže Ćirović, uporno ukazuje.

Ni ostale budžetske jedinice, dodaje ona, ne koriste u dovoljnoj mjeri institut mirnog i sporazumnog rješavanja sporova sa zaposlenima. Posljedica toga su dodatni i nepotrebni troškovi koji se odnose na sudske takse, troškove izvršenja i zatezne kamate, što dodatno opterećuje državni budžet.

Podaci o odlivu sredstava iz budžeta potvrđuju razmjere problema. Za devet mjeseci prošle godine prinudnim putem naplaćeno je čak 18,7 miliona eura, što je gotovo identično ukupnom iznosu prinudne naplate za cijelu 2024. godinu. U prvom kvartalu prošle godine iz budžeta je na taj način otišlo 5,2 miliona eura, u drugom 4,7 miliona, dok je u trećem kvartalu iznos premašio 8,7 miliona eura.

Zaštitnica objašnjava da se ukupni odlivi, koje kancelarija prati na kvartalnom i godišnjem nivou, uglavnom odnose na nepostupanje po pravosnažnim i izvršnim sudskim presudama, prije svega u radnim sporovima, ali i na neplaćene izvršene usluge po zaprimljenim fakturama, kao i na neizvršena rješenja donijeta u upravnim i drugim postupcima. Kada se tome dodaju troškovi izvršenja, sredstva se direktno i dodatno odlijevaju iz državnog budžeta.

Osim toga, država je često izložena tužbama u kojima se potražuju višemilionski iznosi na ime izgubljene dobiti. Iako Zaštitnik, kako ističe Ćirović, u tim postupcima uspijeva da iznose svede na realne troškove koje je druga strana zaista imala, i dalje se bilježi značajan i, prema ocjeni Državne revizorske institucije, bespotreban odliv novca. Upravo zbog toga DRI je dala i preporuke za prevazilaženje ovog problema, na koje se Zaštitnik kontinuirano poziva u svojim izvještajima.

Najveći pojedinačni iznos prinudne naplate tokom prošle godine odnosio se na izvršenje pravosnažne presude Privrednog suda u sporu koji je protiv države pokrenula kompanija „Univerzal monte“, a tiče se nerealizovanog sporazumnog raskida ugovora o gazdovanju putem Meljine – Petijevići. Po tom osnovu iz budžeta je naplaćeno čak četiri miliona eura, a u ovom predmetu Zaštitnik je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Crne Gore.

Posebnu pažnju zaštitnica skreće i na praksu pojedinih državnih organa da, mimo zakonskih rješenja, samostalno angažuju advokatske kancelarije, iako bi po propisima trebalo da ih zastupa kancelarija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa. Kako objašnjava, riječ je o pogrešnom tumačenju instituta stranačke sposobnosti iz Zakona o upravnom sporu.

Državni organ, iako ima svojstvo stranke u upravnom sporu, nema svojstvo pravnog lica, te samim tim ne može zaključivati ugovore o zastupanju sa advokatima, osim u slučajevima koji se odnose na funkcionisanje samog organa kroz postupke javnih nabavki. Intencija zakonodavca, naglašava ona, bila je da se u upravnom sporu omogući neposredno učešće organa koji je vodio postupak, preko ovlašćenog službenika, kako bi se postupci brže i kvalitetnije okončavali, a ne da se otvara prostor za dodatne troškove angažovanjem privatnih advokatskih kancelarija. Ova praksa, dodaje, za sada nije u potpunosti prepoznata od strane sudova, zbog čega su pred Ustavnim sudom Crne Gore pokrenuti postupci, a odluka se još očekuje.

Govoreći o institucionalnom okviru, zaštitnica podsjeća da se zakon o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa godinama najavljuje, ali još nije usvojen. Smatra da njihove nadležnosti nijesu ograničene, već nedovoljno precizno definisane, ali to, kako ističe, ne predstavlja prepreku za kvalitetno zastupanje interesa države.

Prema njenim riječima, donošenje posebnog zakona je neophodno, kako radi jasnijeg normiranja nadležnosti, tako i radi jačanja kapaciteta kancelarije. Naime, mali broj izvršilaca obrađuje više hiljada predmeta, zbog čega je potrebno dodatno kadrovsko i prostorno jačanje, uključujući i otvaranje dvije kancelarije. Ćirović naglašava da se često pogrešno tumači da je kancelarija Zaštitnika dio nadzornog ministarstva – sada Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine – zbog čega se stiče utisak da su njene nadležnosti ograničene. U stvarnosti, kancelarija je direktno odgovorna isključivo Vladi Crne Gore i zakonski zastupnik je Skupštine, Kabineta predsjednika, Vlade, svih ministarstava, sudova i tužilaštava u Crnoj Gori, kao i svih drugih državnih organa koji nemaju svojstvo pravnog lica.