Rast troškova proizvodnje, transporta i energenata mogao bi već od aprila da se prelije na potrošače, pa se očekuje poskupljenje dijela prehrambenih proizvoda u rasponu od pet do deset odsto, dok pojedini sagovornici upozoravaju da bi taj rast mogao biti i izraženiji ukoliko se nastavi trend povećanja cijena na globalnom tržištu.

Prema informacijama iz sektora trgovine, do kojih su “Vijesti” došle nezvaničnim putem, dobavljači i proizvođači već su najavili više cijene u narednim isporukama, pravdajući to povećanim troškovima proizvodnje i transporta. Zvanični odgovori trgovačkih lanaca i odbora za trgovinu su izostali, iako su im upućena konkretna pitanja o očekivanim promjenama cijena.

Sagovornik iz trgovinskog sektora objašnjava da Crna Gora uvozi najveći dio hrane iz regiona i Evropske unije, zbog čega troškovi transporta imaju značajan udio u formiranju maloprodajnih cijena. Dodatni pritisak dolazi i iz globalnih tokova, jer su sirovine koje su ranije stizale sa Bliskog istoka sada skuplje ili teže dostupne. Uz to, prisutna je i neizvjesnost na tržištu koja podstiče takozvana inflaciona očekivanja – proizvođači i dobavljači unaprijed povećavaju cijene iz bojazni da će im troškovi u budućnosti dodatno rasti.

Situaciju dodatno komplikuje najava novog rasta cijena goriva. Prema aktuelnim berzanskim podacima i važećoj formuli iz uredbe, cijene naftnih derivata mogle bi već od naredne sedmice biti veće za oko 15 centi po litru, što bi dodatno opteretilo cijene transporta i proizvodnje.

Sa sličnim problemima suočavaju se i poljoprivrednici, koji upozoravaju da su troškovi ključnih inputa već porasli. Poskupljenja su zabilježena kod goriva, stočne hrane, vještačkih đubriva, kao i veterinarskih usluga i preparata, i to upravo uoči proljećnih radova i sjetve. Dodatni problem predstavlja činjenica da agrobudžet još nije usvojen, pa proizvođači od početka godine nemaju subvencije, niti je zaživjela mjera povrata akciza na gorivo.

Predsjednik Poljoprivrednog klastera, Boško Miličić, ukazuje da smanjenje akciza na gorivo jeste pozitivan korak, ali nedovoljan u uslovima ukupnog rasta troškova. Kako ističe, povećanje cijena goriva od oko 30 odsto, uz rast cijena stočne hrane i đubriva od 10 do 15 procenata, jasno ukazuje da proizvođači ne mogu zadržati iste cijene, naročito bez adekvatne podrške države.

Iz Ministarstva poljoprivrede ranije je najavljeno da bi agrobudžet mogao biti usvojen do kraja marta, nakon čega bi počela isplata subvencija, ali proizvođači ističu da kašnjenje direktno utiče na njihovu likvidnost i planiranje proizvodnje.

Podaci sa novosadske Produktne berze potvrđuju rast cijena vještačkih đubriva u prethodnim sedmicama, što se dovodi u vezu sa krizom na Bliskom istoku i rastom cijena energenata. Tako je cijena tone UREE porasla sa 415 na 470 eura. Iako su cijene pšenice blago rasle, taj rast se zasad pripisuje izvozu, dok direktan uticaj globalne krize na tržište žitarica još nije izražen.

U sektoru mliječne industrije situacija je donekle drugačija. Predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori i vlasnik mljekare “Lazine”, Milutin Đuranović, navodi da rast troškova postoji, ali da ga je teško direktno preslikati na maloprodajne cijene. On ističe da su zalihe mlijeka trenutno velike, kako u Crnoj Gori tako i u regionu i Evropskoj uniji, gdje je čak došlo do pada otkupnih cijena sa 52 na 44 centa po litru. Uz rast proizvodnje i otkupa od oko 16 odsto u februaru, tržište je trenutno stabilno, pa se ne očekuje skoro poskupljenje mliječnih proizvoda.

S druge strane, stočari upozoravaju na ozbiljne izazove. Predsjednik Saveza stočara, Milko Živković, ističe da su troškovi proizvodnje značajno porasli, dok subvencije izostaju. Iako zbog konkurencije i uvoza trenutno nije lako povećati cijene, on naglašava da će do toga neminovno doći ukoliko se rast troškova nastavi, jer će proizvodnja postati neisplativa.

Miličić dodatno upozorava da Crna Gora još nema adekvatno razvijenu poljoprivrednu strategiju i da je sektor na niskom nivou razvoja, uz sve manji broj ljudi koji se njime bave. Prema njegovim riječima, država je nespremna za konkurenciju na tržištu Evropske unije, što bi moglo dovesti do dodatnog pada domaće proizvodnje.

Poseban problem predstavlja činjenica da crnogorski poljoprivrednici i dalje nemaju povrat akciza na gorivo, za razliku od kolega iz regiona. Kako navodi Miličić, pojedina gazdinstva dnevno troše i do 50 eura na gorivo, od čega više od polovine odlazi državi. Uz to, svake godine se kasni sa usvajanjem agrobudžeta i isplatom subvencija, što dodatno otežava poslovanje.

Iz pekarske industrije takođe najavljuju moguće poskupljenje dijela proizvoda. Kako objašnjavaju, transport učestvuje sa oko 30 odsto u cijeni nabavke brašna, pa rast troškova prevoza od 30 odsto automatski vodi ka povećanju krajnje cijene od oko 10 procenata. Dodatni pritisak dolazi od sastojaka poput sjemenki, začina i punjenja, čije su cijene, usljed poremećaja na tržištu Bliskog istoka, već porasle za 40 do 50 odsto, uz najave daljih poskupljenja ili čak nestašica.

Iako trenutno nema direktnih najava rasta cijena brašna i žitarica, jer se još koriste zalihe iz prethodne žetve, iz sektora upozoravaju da bi zbog skuplje sjetve naredna sezona mogla donijeti poskupljenje žitarica, uljarica i šećera, što bi dodatno uticalo na cijene hrane u narednom periodu.