Auto-put Bar–Boljare godinama se predstavlja kao ključni infrastrukturni projekat u Crnoj Gori, ali njegova realizacija i dalje ostaje u zastoju. Crna Gora je, uprkos decenijama oslanjanja na velike infrastrukturne projekte, i u savremenom periodu ostala bez novih započetih kapitalnih investicija u putnoj infrastrukturi. Gotovo šest godina nakon promjene vlasti 2020. godine, nijedan novi veliki infrastrukturni projekat nije pokrenut, dok se izuzetak odnosi na pojedine energetske projekte koji potiču iz ranijeg perioda, prije 2020. godine.

Gradnja auto-puta i dalje značajno kasni, a u uslovima inflacije i rasta cijena građevinskih radova, ukupni troškovi dodatno rastu. Procijenjena vrijednost naredne dionice od 22 kilometra auto-puta Bar–Boljare, Mateševo–Andrijevica, iznosi oko 600 miliona eura, koliko je i definisano kroz tender za izvođenje radova, dok pojedine procjene ukazuju da bi konačna cijena mogla preći i milijardu eura.

Otvara se pitanje uzroka višegodišnjih kašnjenja i loših procjena, koje, kako se navodi, datiraju još iz perioda vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), posebno u dijelu pripreme idejnog projekta za dionicu Mateševo–Andrijevica. Na izradu tog projekta čekalo se gotovo četiri godine, uz očekivanja da će biti finansiran kroz EU fondove, što se nije pokazalo kao posebno efikasan model. Projekat je, prema ocjenama, zahtijevao značajne intervencije kako bi postao funkcionalan i tehnički primjenljiv.

Na sve se nadovezuje i proces Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je prvo raspisala pretkvalifikacioni tender, zatim ga poništila, pa raspisala novi, čime je, prema ocjenama, izgubljeno gotovo tri godine u početnoj fazi realizacije projekta.

Plan 43. vlade bio je da se dionica gradi iz budžeta, što iz ove perspektive djeluje kao potencijalno racionalnije rješenje, imajući u vidu da se radi o kraćoj dionici i da bi se moglo uštedjeti i vrijeme i značajna finansijska sredstva. Međutim, dodatnu otežavajuću okolnost predstavlja i model „projektuj i izgradi“, odnosno izvođenje bez gotovog glavnog projekta, za što se odgovornost djelimično veže i za ranije administracije koje nijesu pripremile jedinstven projekat kompletne trase.

44. vlada, odnosno njen premijer, Milojko Spaji, najavljivao je početak radova u septembru 2024. godine, ali se približava septembar 2026, a „prvi ašov“ još uvijek nije zaboden. Iako odgovornost nije isključivo na aktuelnoj vladi, stiče se utisak da ona ipak nosi značajan dio odgovornosti za ovakvo stanje.

U Ministarstvu saobraćaja, Upravi za saobraćaj i državnoj kompaniji Monteput nije bilo značajnijih kadrovskih promjena od 2021. godine, što upućuje na zaključak da politička nestabilnost nije presudno uticala na zastoj u sektoru saobraćaja.

Ministarstvo je značajan dio projektovanja i nadzora prenijelo na kompaniju Monteput, koja je preuzela operativnu ulogu u realizaciji projekta, uz angažman stranog konsultanta za nadzor radova. Uprkos tome, stiče se utisak da je proces morao ići znatno brže, posebno imajući u vidu grantove koje je EBRD dodijelila Crnoj Gori, jer izgubljeno vrijeme sada postaje faktor koji će u konačnici značajno povećati ukupnu cijenu projekta i opteretiti državni budžet i građane.

Vlada procijenila, tender pokazao drugačije: Mateševo–Andrijevica skuplja skoro 150 miliona eura