Dok javnost i dalje čeka odgovor na pitanje kada i koliko će poskupjeti električna energija, iz Elektroprivrede Crne Gore stižu oprečne vijesti. Ova godina biće upamćena kao jedna od najzahtjevnijih, a glavni uzroci nalaze se u kombinaciji nepovoljne hidrologije, višemjesečnog gašenja Termoelektrane Pljevlja i visokih uvoznih cijena, piše Monitor.

Termoelektrana je početkom aprila isključena iz mreže zbog ekološke rekonstrukcije, projekta koji se planirao dugi niz godina. Posljedice zastoja bile su ozbiljne: procijenjeni gubici EPCG u jesen su dostigli oko 90 miliona eura. Kako je obrazlagao ministar energetike Admir Šahmanović, „kada najveći proizvođač struje ne radi mjesecima, kada je hidrološka situacija najgora u istoriji i kada potrošnja raste, onda je logično da se veći dio energije mora nabaviti na tržištu, gdje su cijene bile više nego prethodnih godina”.

Loš bilans proizvodnje značajno se odrazio i na ukupnu robnu razmjenu, s obzirom na to da je izvoz električne energije prethodnih godina činio i više od trećine ukupnog izvoza Crne Gore. Zato je objava EPCG od 15. oktobra da radovi na rekonstrukciji napreduju po planu, a TE bi trebalo da bude uključena 15. novembra, izazvala optimizam. U istoj reakciji iz EPCG su kao povod naveli „netačne i tendenciozne informacije” u medijima o probijanju rokova, dodajući da je projekat započet 2020. godine na osnovu ugovora sa brojnim manjkavostima u tehničkoj dokumentaciji.

Ipak, gotovo skriveno u fusnoti tog saopštenja stajalo je upozorenje: Termoelektrana će najprije biti puštena u probni rad, koji može trajati i nekoliko mjeseci. To, kako su pojasnili, predstavlja zakonski predviđenu fazu, a ne prolongiranje roka. Tokom tog perioda, koji se može odužiti do proljeća, neizvjesno je kada će TE ponovo početi da isporučuje energiju potrošačima.

Da stvari ne idu glatko, potvrdio je i događaj od 30. novembra. TE Pljevlja je uključena u pogon, ali je svega nekoliko sati kasnije ponovo zaustavljena zbog problema na novoj opremi za transport šljake. EPCG je od kineskog izvođača, kompanije DEC, hitno zatražila sanaciju i potpunu provjeru sistema, uz očekivanje da kvarovi budu otklonjeni u najkraćem roku.

Ovo dodatno podgrijava sumnje u uspješnost rekonstrukcije vrijedne oko 80 miliona eura. Iako je modernizacija trebalo da unaprijedi filtriranje i smanji emisije praškastih čestica, ključni problem je ostao netaknut – emisije CO₂. One nisu bile obuhvaćene projektom rekonstrukcije, a upravo zbog njih evropske regulative postaju sve strože i skuplje po termoenergetska postrojenja.

Takvu situaciju je komentarisao ekonomski analitičar Dejan Mijović, naglašavajući da se „znalo ili moralo znati da se projektom rekonstrukcije ne može obezbijediti dugoročni opstanak Termoelektrane”. On je podsjetio da je nevladin sektor još 2021. upozoravao rukovodstvo EPCG, predvođeno Nikolom Rovčaninom i Milutinom Đukanovićem, na štetnost nastavka spornog ugovora sa sinom bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovim partnerima iz Kine.

Dok se odgovori na pitanja o sudbini TE i dalje traže, kompanija je početkom jeseni dobila novog izvršnog direktora – Zdravka Dragaša, koji je zamijenio Ivana Bulatovića. Pojedini mediji su tvrdili da je Bulatović smijenjen zbog nedovoljnog zapošljavanja kadrova Pokreta Evropa sad. Zvanična verzija kaže da je Dragaš izabran zbog stručnih kvalifikacija i dugogodišnjeg menadžerskog iskustva, što je obrazložio Odbor direktora kojim rukovodi Milutin Đukanović.

Dragaša već čeka jedan od najvećih izazova domaće energetike: primjena CBAM mehanizma od 1. januara. Riječ je o evropskom sistemu oporezivanja emisija CO₂ za proizvode koji se uvoze iz zemalja koje nemaju stroge propise o emisijama. CBAM bi izvoz struje iz TE Pljevlja mogao poskupjeti za oko 62 eura po megavat-satu, što bi EPCG godišnje opteretilo i do 190 miliona eura, zavisno od obima izvoza. Za kompaniju to bi bilo uporedivo sa višegodišnjom dobiti u najuspješnijim periodima.

Iako se obaveza zna još od 2005. godine, nadležni sada priznaju da očekuju odlaganje ili neku vrstu izuzetka. Pored Crne Gore, u sličnoj poziciji su i Albanija, Srbija, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Gruzija, Moldavija i Ukrajina. Šahmanović je potvrdio da Evropska komisija za sada naglašava striktno poštovanje pravila, ali da se borba nastavlja – na evropskom i regionalnom nivou, uz ubrzanje domaćih energetskih projekata.

No, ti projekti kasne. A popustljivost EU u proteklim godinama, zbog energetske krize izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu, možda se neće ponoviti.

U zavisnosti od toga da li CBAM počne da važi odmah ili se primjena odloži, Crna Gora će u svakom slučaju morati da izdvoji znatna sredstva: ili za plaćanje takse, ili za mjere koje su odavno trebalo sprovesti, uključujući i mogućnost gašenja Termoelektrane u Pljevljima. U oba scenarija izgleda da je poskupljenje električne energije neminovno.

Fiskalni savjet Srbije procijenio je da bi cijena struje u toj zemlji mogla da poraste i do 50 odsto zbog CBAM-a. Crna Gora nema takav savjet – pa umjesto projekcija imamo samo obećanja. Iz EPCG poručuju: „Od 1. januara 2023. godine EPCG ima pravo da donosi odluke o promjenama cijene električne energije… U ovom trenutku ne postoje najave koje bi upućivale na promjenu tog tipa. Ukoliko ih bude, blagovremeno ćemo informisati javnost”. Zima dolazi.