Primjena programa „Evropa sad 2“ donosi niz izazova koji će ozbiljno ugroziti stabilnost crnogorske ekonomije i životni standard građana. Dok se na prvi pogled čini da povećanje prosječnih zarada na 1.000 eura zvuči kao pozitivan korak, iza ovih brojki krije se finansijska crna rupa koja prijeti da uruši čitav penzioni sistem i ugrozi ključne privredne sektore, poput turizma i vinogradarstva.

Naime, eliminacija doprinosa za penzioni fond kao ključna stavka ovog programa ostavlja Fond PIO u deficitu od 400 miliona eura. Ovaj manjak će Vlada, prema najavama, pokriti iz budžeta, ali pitanje koje se nameće jeste odakle će država obezbijediti ove ogromne iznose, imajući u vidu ionako opterećene javne finansije. Mnogima je jasno da se radi o mjeri koja će dugoročno ugroziti isplate penzija budućim generacijama, dok se trenutno koristi kao populistički alat za privremeno poboljšanje raspoloženja među biračima.

Osim toga, uvodjenje drakonskih mjera poput povećanja PDV-a u turizmu sa 7 na 15 odsto, dolazi u nevrijeme i prijeti da uništi jednu od rijetkih grana privrede koja je dosad uspijevala da se bori s konkurencijom u regiji. Dok Albanija, Hrvatska i Grčka zadržavaju konkurentne poreske stope, Crna Gora se odlučila za potez koji će oslabiti njenu turističku ponudu, posebno imajući u vidu činjenicu da su ugovori za narednu sezonu već sklopljeni, pa turistička preduzeća nemaju prostora za prilagođavanje.

Ova mjera dodatno narušava ionako krhku infrastrukturu turizma, sektora koji čini više od 20 odsto  crnogorskog BDP-a. Umjesto da unaprijedi uslove za dalji razvoj turizma kroz ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu ili uređenje turističkih mjesta, Vlada dodatno opterećuje sektor koji bi trebao biti nosilac budućeg ekonomskog razvoja.

Akcize na vino, još jedna sporna mjera, dodatno će otežati poziciju domaćih proizvođača vina, dok će se uvozna jeftina vina, koja se u Crnoj Gori prodaju po minimalnim porezima, naći u povlašćenom položaju. Ova mjera direktno ugrožava jednu od najvažnijih poljoprivrednih industrija u zemlji, čime se rizikuje devastacija domaće proizvodnje. Umjesto da stimuliše vinare da proširuju kapacitete i unapređuju proizvodnju, Vlada uvodi dodatna opterećenja, koja će se najviše osjetiti među malim i srednjim vinarijama, već opterećenim visokim troškovima i neizvjesnim tržištem.

Sve ove mjere pokazuju jasnu sliku nepromišljenosti i kratkoročnosti politike „Evropa sad 2“, koja ne sagledava dugoročne posljedice na privredu i građane Crne Gore. Parlamentarna većina je ignorisala sve glasove upozorenja, od predsjednika države, preko Centralne banke, do opozicije, odlučivši da bez debate i ozbiljnih analiza usvoji zakone koji su daleko od održivih rješenja. Pitanje je koliko će još vremena proći prije nego što se posljedice ovih reformi počnu osjećati kroz urušavanje ključnih privrednih sektora, pad životnog standarda i socijalnu nesigurnost.

U konačnom, “Evropa sad 2” će, čini se, biti još jedna u nizu populističkih mjera koje kratkoročno nude prividni ekonomski napredak, dok se dugoročne posljedice ovakvih neodgovornih poteza tek naslućuju. Država koja se suočava s deficitom, urušenim penzionim sistemom i oslabljenom privredom teško može očekivati prosperitet bez korjenitih promjena u načinu vođenja ekonomske politike.