Država sada traži način da zakrpi rupu u finansiranju subvencija poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, nakon što je novac planiran za cijelu godinu potrošen već početkom jula. Za samo šest i po mjeseci, zaključno sa 7. julom, utrošeno je gotovo 26 miliona eura, dok je za cijelu godinu bilo predviđeno 25,8 miliona.

Problem nije nastao iznenada. Na njega je još tokom prošle godine upozoravao Goran Macanović, član radne grupe za izmjenu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju i aktivista za prava osoba sa invaliditetom. Njegova upozorenja, međutim, kako tvrdi, nisu dobila adekvatan odgovor Ministarstva finansija.

– U decembru prošle godine, prilikom izrade budžeta na skupštinskom Odboru za ekonomiju, budžet i finansije, sam ukazivao na to da ćemo već sredinom ove godine biti u situaciji da će Fond ostati bez sredstava. Međutim, Ministarstvo finansija je tada ignorisalo taj moj apel, i tada sam im dao i jasnu računicu – oko 5. 000 osoba sa invaliditetom koje koriste subvenciju, ako bi primali platu minimalnu od 600 eura za srednju školu, što je apsolutno nerealno, dobijali bi subvenciju od oko 500 eura, za šta bi, kada se izračuna na mjesečnom, odnosno godišnjem nivou, trebalo minimum 30 miliona – kaže Macanović.

Uprkos računici koju je iznio, u Fondu je, prema njegovim riječima, planiran znatno manji budžet. Posljedica takvog pristupa danas je situacija u kojoj se, umjesto sigurnosti u isplatu subvencija, traže dodatni budžetski i zakonski mehanizmi kako bi se sistem održao.

Macanović posebno kritikuje način na koji se problem predstavlja u javnosti. Umjesto da se, kako navodi, traži rješenje za nedostatak sredstava, plasiraju se pojedinačni podaci o navodno visokim zaradama, čime se sistem zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije osoba sa invaliditetom prikazuje negativno.

– I umjesto da se traže rješenja, iz Zavoda za zapošljavanje plasiraju neke pojedinačne iznose, navodno visokih plata, koji u svakom slučaju ne mogu uticati na to da Fond ostane bez sredstava. I ja i ovog puta pozivam sve one koji smatraju da je bilo koja zarada nerealno postavljena, da postoji bilo kakva nezakonitost u radu bilo kog poslodavca, da to nadležne institucije procesuiraju – poručuje Macanović.

Na nedovoljno planirana sredstva ukazivao je i Boris Mugoša, poslanik Evropskog saveza i član skupštinskog Odbora za finansije i budžet. I on je predstavnicima Ministarstva finansija skretao pažnju da novac predviđen budžetom neće biti dovoljan.

Mugoša je zbog toga inicirao skupštinsko saslušanje resornog ministra i direktora Zavoda za zapošljavanje. Nadležni odbor prihvatio je inicijativu, a saslušanje bi trebalo da bude održano u septembru.

Dok se odgovornost i dalje traži kroz institucije, iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom poručuju da se radi na tome da ne dođe do prekida isplata. Načelnica Fonda Jelena Mihajlović saopštila je za RTCG da Fond i Ministarstvo finansija razmatraju sve raspoložive mogućnosti.

– Zavod kontinuirano prati realizaciju budžetskih sredstava namijenjenih za ovu svrhu i o tome redovno informiše Ministarstvo finansija. Imajući u vidu povećan obim zahtjeva i rast izdvajanja za subvencije, Zavod i Ministarstvo finansija razmatraju sve raspoložive budžetske i zakonske mehanizme kojima će se obezbijediti nesmetano finansiranje subvencija i ujedno, naravno, da se izmiruju obaveze prema poslodavcima, i da ne dolazi do kašnjenja ili eventualne periodične obustave – kaže Mihajlović.

I upravo tu se otvara najveći problem: osobe sa invaliditetom, koje bi kroz zaposlenje trebalo da koriste svoj radni potencijal i budu uključene u tržište rada, ne bi smjele da plaćaju cijenu lošeg planiranja i nedovoljnog nadzora.

Iz nevladinih organizacija koje se bave pravima osoba sa invaliditetom zato apeluju da se njihova prava ne zloupotrebljavaju. Poruka iz poslaničkih klupa je slična: ako postoje nepravilnosti, odgovornost treba da snose poslodavci koji zloupotrebljavaju zakonske mogućnosti, a ne osobe sa invaliditetom.

Drugim riječima, eventualne zloupotrebe ne mogu biti opravdanje da upravo oni kojima je sistem namijenjen postanu njegove najveće žrtve.

Za sada je nesporna jedna brojka: gotovo 26 miliona eura potrošeno je do 7. jula, iako je za cijelu godinu bilo planirano 25,8 miliona. Uz činjenicu da su na problem upozoravali i Macanović i Mugoša, pitanje više nije samo kako pronaći dodatni novac, već i zašto je sistem došao u situaciju da ga traži tek nakon što je godišnji plan već premašen.

Odgovor na to pitanje trebalo bi da daju Ministarstvo finansija, Zavod za zapošljavanje i nadležni skupštinski odbor, na čijem je dnevnom redu za septembar najavljeno saslušanje.

Zavod napravio pravni haos: Ministarstvo poništilo rješenja i vratilo sve na početak