Dok se u Nikšiću već skoro mjesec suočavaju sa restrikcijama vode koje, prema navodima građana, traju po osam, a na pojedinim mjestima i po 16 sati, Uprava za vode raspisala je tender za koncesiju za korišćenje dijela vode sa izvorišta „Vidrovanska voda“ za flaširanje, pakovanje ili dopremanje u komercijalne svrhe.

Uprava za vode raspisala je koncesiju za korišćenje 5,5 litara vode u sekundi sa izvorišta „Vidrovanska voda“ na području Trnova – Vidrovan, za flaširanje, pakovanje ili dopremanje vode u komercijalne svrhe.

Na tender mogu da se prijave domaća i strana privredna društva, druga pravna lica, preduzetnici i fizička lica, kao i konzorcijumi koji ispunjavaju propisane uslove.

Ponude će se vrednovati kroz pet kriterijuma, među kojima su visina koncesione naknade, trajanje koncesije, rok za dobijanje dozvola i početak rada, efekti na zapošljavanje i infrastrukturu, kao i količina vode koja će se koristiti. Početna naknada iznosi tri odsto od prodajne cijene litra flaširane vode.

Ponuđači moraju obezbijediti garanciju od 4.000 eura, dok izabrani koncesionar mora obezbijediti i garanciju za izvršenje ugovora od 10.000 eura.

Rok za dostavljanje ponuda je 12. oktobar do 12 časova, kada će biti održano i javno otvaranje. Tenderska komisija potom provjerava dokumentaciju i vrednuje ponude, a rang-listu i izvještaj dostavlja u roku od 30 dana.

Šta je prioritet – građani ili komercijalna eksploatacija?

Ono što ovu odluku čini posebno zanimljivom jeste trenutak u kojem je tender raspisan.

Nikšić se već skoro mjesec suočava sa restrikcijama vode. Prema navodima iz lokalne zajednice, prekidi traju po osam sati, a na pojedinim mjestima i do 16 sati.

U takvoj situaciji sasvim je legitimno postaviti pitanje prioriteta.

Ako je sa izvorišta „Vidrovanska voda“ moguće izdvojiti 5,5 litara u sekundi za flaširanje, pakovanje ili dopremanje vode u komercijalne svrhe, građani imaju pravo da pitaju zbog čega se dio tog vodnog resursa ne usmjeri najprije na potrebe stanovništva, odnosno zbog čega uredno vodosnabdijevanje nije apsolutni prioritet.

To nije tvrdnja da tender sam po sebi uzrokuje restrikcije, niti iz dostavljenih podataka proizlazi da je upravo voda predviđena koncesijom mogla riješiti problem vodosnabdijevanja.

Ali jeste pitanje koje nadležni treba jasno da odgovore: kako se određuju prioriteti kada građani nemaju vodu satima, a istovremeno se dio vode nudi za komercijalno korišćenje?

U javnom prostoru zato ostaje otvorena i dilema da li je, u trenutku kada stanovništvo trpi višesatne restrikcije, opravdano davati prioritet komercijalnoj eksploataciji vodnog resursa.

Građanima nije sporan samo sam tender. Sporno pitanje je redosljed prioriteta.

Prvo obezbijediti vodu za građane, pa tek onda razgovarati o njenoj komercijalizaciji – stav je koji se nameće kao jedno od ključnih pitanja cijelog slučaja.

Nadležni bi zato trebalo da javnosti odgovore da li raspoložive količine vode omogućavaju istovremeno uredno vodosnabdijevanje stanovništva i komercijalno korišćenje, kao i na osnovu kojih procjena je odlučeno da se upravo sada raspiše koncesija za „Vidrovansku vodu“.