Ekspanzija takozvanih „mix use resorta“ na obalama Crnogorskog primorja je rezultat državne politike razvoja turizma i planiranja prostora. Od obnove nezavisnosti Crne Gore napušten je koncept po kojemu je hotel bio osnovni sadržaj uz more jer stvara turističku vrijednost, zapošljava i puni državni budžet. Na snazi je model luksuznih rizorta sa velikim brojem privatnih rezidencija gdje prihod od prodaje postaje najvažniji dio poslovanja, piše “Monitor”.

Kompanija STORY Hospitality iz Abu Dabija nedavno je objavila potpisivanje ugovora o partnerstvu u izgradnji luksuznog projekta STORY Budva Riviera, na lokaciji iznad turističkog naselja Pržno, u opštini Budva. Na stranici Journal des Palaces, francuskog medija koji donosi novosti iz hotelske industrije, navodi se da se radi o izuzetnom kompleksu sa pogledom na Jadransko more, u prirodnoj eleganciji crnogorskog Miločerskog parka i blizini kultnog ostrva Sveti Stefan. Otvaranje kompleksa STORY Budva Riviera planirano je za kraj 2029. godine, četiri godine od početka građevinskih radova.

Najavljeno naselje koje će se uskoro nadviti nad uvalom Pržno i trajno promijeniti poznati pejzaž, sadrži oko 200 apartmana, uključujući studije, jednosobne, dvosobne i trosobne stanove, sa ograničenim brojem luksuznih penthausa, „koji će postati ključni dodatak luksuznom stambenom i ugostiteljskom tržištu na Jadranu“, navodi se na sajtu kompanije STORY. Ovo klasično stambeno naselje u zaleđu Pržna predstavlja drugi STORY projekat brendiranih rezidencija u svijetu, nakon debija u Egiptu.

Pripreme za gradnju stanova iznad malog turističkog mjesta obavljene su mnogo ranije, kada su odbornici vladajuće većine DPSSDP u budvanskom parlamentu 2009. godine usvojili DUP Pržno-Podličak kojim je izvršen urbicid nekadašnjeg ribarskog naselja. Brojne parcele u svojini mještana, placevi, naslijeđena imanja, maslinjaci i vrtovi, pa čak i oštro stijenje iznad mora, postale su građevinske zone sa ucrtanim gabaritnim objektima.

Jedan od takvih je i monstruozni kompleks sa 200 stanova za tržište u selu Podličak, kojim će operativno rukovoditi međunarodni brend STORY.

Nedavno je javnosti predstavljen i ekskluzivni projekat Nammos Resort Montenegro kao rezultat partnerstva brenda Nammos iza kojeg stoji biznismen Petros Statis i investitora kompanije Smokva Bay, o izgradnji hotelsko-apartmanskog resorta na lokaciji Smokvice u Reževićima, na površini koja zauzima oko 20 hektara zemljišta neposredno uz more.

Na lokaciji se planira gradnja velikog broja lusuznih vila i stambenih jedinica sa svega 47 hotelskih soba.

Kada se ovim projektima kojima se hektari neizgrađenog područja Paštrovića urbanizuju izgradnjom stanova i vila za prodaju, dodaju planovi o izgradnji ogromnog turističkog naselja Skočiđevojka, sa oko 150 komercijalnih jedinica uz 35 hotelskih soba, izgledno je da će ovaj dio budvanske rivijere postati gusto naseljena stambena zona, sa veoma malim brojem hotelskih kapaciteta. Priča o STORY, Nammos ili TN Skočiđevojka rezidencijama nije izolovan slučaj. To su simboli nove politike gradnje uz more i priča o tome kako se mijenja najvredniji prostor Crne Gore.

Ekspanzija takozvanih „mix use resorta“ na obalama Crnogorskog primorja ne treba nikoga da čudi. To su efekti državne politike razvoja turizma i planiranja prostora. Od obnavljanja nezavisnosti Crne Gore, napušten je koncept koji je postojao u Regionalnom planu Južni Jadran i svim kasnijim planskim dokumentima po kojemu je hotel bio osnovni sadržaj uz more jer stvara turističku vrijednost, zapošljava i puni državni budžet. Sada je na snazi model luksuznih rizorta sa velikim brojem privatnih rezidencija gdje prihod od prodaje postaje najvažniji dio poslovanja.

U periodu od 2006 do 2015. godine pojavljuju se prvi veliki projekti koji uvode model luksuznih rezidencija uz hotele na tivatskoj i hercegnovskoj rivijeri.

Kompleksi Porto Montenegro, Portonovi, Luštica Bay, predstalvjeni su kao utemeljivači razvoja visokog turizma. Međutim, svaki od ovih resorta pored manjeg hotela uključuje daleko veći broj rezidencijalnih jedinica za prodaju. Kompleks Luštica Bay izgradiće oko 1.500 stanova u nizu novih sela i gradova pored mora, na 7 miliona kvadrata državnog zemljišta datog pod zakup na 99 godina.

Porto Montenegro i Luštica Bay postali su nova naselja na primorju koja mijenjaju postojeću geografiju, sa potrebom da se uvrste u spisak gradova ili naselja Crne Gore.

Izgradnja mješovitih resorta postao je dominantan model razvoja koji se širi duž Crnogorskog primorja. Talas takvih investiicja zapljusnuo je i ulcinjsku rivijeru. Kompleks Porta Rai Hotels&Residences na Velikoj plaži nudi više od 600 apartmana na tržištu nekretnina. U fazi izgradnje je i kompleks Otrant Reef mješovite namjene i drugi projekti u najavi.

Jedan od većih planiranih turističko-rezidencijalnih projekata mješovite namjene na crnogorskoj obali biće luksuzni kompleks Bigova Bay, lociran na poluostrvu Trašte, na prostoru od nekih 120 hektara. Za gradnju ovog kompleksa Vlada Crne Gore dala je saglasnost u maju prošle godine. Investicija se procjenjuje na oko 400 miliona eura, a podrazumijeva gradnju hotela, privatnih vila i stambenih zgrada. Ukupno 700 jedinica namijenjenih tržištu i 480 kreveta u hotelima.

Drastičan primjer gradnje i prodaje stanova na prvoj liniji uz more predstavlja kompleks Melia izgrađen u Bečićima. Ova nedolična građevina kojom upravlja međunarodni hotelski operater Melia Hotels, a koja je svojim gabaritima ugrozila čitavo naselje i obalu Bečića, prodaje na tržištu oko 136 „brendiranih“ stanova na samoj obali mora. Raspolaže sa 154 hotelske sobe što je gotovo jednako broju privatnih rezidencija. To pokazuje da prodaja nekretnina predstavlja jedan od ključnih elemenata poslovnog modela a ne sporedna djelatnost. Investitor otvoreno koristi termine privatne rezidencije i privatnu plažu u tom dijelu Bečića.

Istovjetan scenario investicionog ulaganja u izgledu je u TN Slovenska plaža. Postoji opasnost da država dozvoli rušenje jedinog hotelskog kompleksa na rivijeri sa raskošnim parkovima i zelenilom, u zamjenu za gradnju ogromnog broja stanova i dva manja hotela, ukupne izgrađene površine od oko 300.000 kvadrata. Na čemu insistira manjinski akcionar, srbijanska MK Grupa.

Ako se u prvoj liniji uz more umjesto hotela grade turističko-rezidencijalni kompleksi sa stotinama privatnih stanova, postavlja se i pitanje kako se u takvom modelu štiti javni interes i pravo svih građana na korišćenje morskog dobra. Obala se postepeno pretvara u prostor koji je formalno dostupan svima ali ga u praksi dominantno koriste gosti hotela i vlasnici luksuznih nekretnina. Na taj način mali broj privilegovanih može nesmetano koristiti pojas morskog dobra i pristup plažama.

Ovakvi rizorti koji formalno ne mogu imati privatne plaže, stvaraju faktičku ekskluzivnost koroz kontrolu pristupa, sadržaja i preskupog plažnog mobilijara.

Kako se u praksi ostvaruje javni interes i pristup morskom dobru najbolje pokazuje slučaj zakupa hotela Sveti Stefan i Miločer. Tamo se decenijama mještanima zabranjuje pristup plažama i javnim stazama kojima naseljena mjesta gravitiraju. Poznate plaže protivno Zakonu o morskom dobru, zakupac okiva u metalne ograde, čije slike ovih dana obilaze svijet.

Širenje hotelskih kupališta, beach clubova i turističko-rezdencijalnih kompleksa, javni pristup morskom dobru u praksi postaje zanačajno ograničen. Transformacija najvrednijih djelova obale od prostora namijenjenog razvoju hotelijerstva i elitnog turizma u prostor namijen stanovanju rezultat je promjene razvojne filozofije.

Jedan od glavnih promotera koncepta „mixed use resorta“ bio je Branimir Gvozdenović višegodišnji ministar u resoru prostornog planiranja i turizma.

On je tokom 2014. promovisao novu politiku Vlade i nove modele razvoja turizma kroz potrebu za gradnjom stanova i apartmana na primorju. Govorio je kako nema dovoljno interesovanja stranih investitora za realizaciju klasičnih hotela na ovom području, zato što je rok za povrat investicije veoma dug. On je tada potvrdio da će država izaći u susret potrebama investitora koji grade komercijalne komplekse nizom stimulativnih mjera. Najavio je nova zakonska rješenja koja treba da podrže izgradnju profitabilnih kapaciteta na primorju i uveo nove termine turističke ponude, mix use resorta, ili od svega po malo, te hibridnih hotela koji su u turističkoj terminologiji bili potpuna novost.

Bilo je to i zvanično odustajanje od dotadašnjih ciljeva najvažnije privredne grane u Crnoj Gori, priznanje realnosti u kojoj nema zainteresovanih investitora koji bi gradili hotel klasičnog tipa.

Međutim, postavlja se pitanje da li je tada, prije skoro 20 godina osmišljena nova strategija prilagođavanjem zakonskih rješenja i donošenjem planskih dokumenata u skladu sa potrebama investitora, za današnju privatizaciju obale i ekspanziju komercijalnih projekata na najatraktivnijim djelovima Crnogorskog primorja, iza kojih po pravilu stoji kapital (ne)poznatog porijekla.