Planiranje 20.000 stambenih jedinica na području Veljeg brda, koje Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine najavljuje kroz izmjene Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, izazvalo je ozbiljnu zabrinutost u stručnoj i građanskoj javnosti. I to s pravom. U pitanju je projekat nesagledivih posljedica po vodosnabdijevanje, kanalizacioni sistem i prirodna dobra Glavnog grada, ali čiji se rizici i protivrečnosti uporno ignorišu.

Naime, prema najnovijem izvještaju o javnoj raspravi, broj planiranih stanova je značajno porastao – do brojke od čak 20.000. Istovremeno, planirano je da se fekalne vode sa tog područja usmjeravaju ka postojećem centralnom postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, iako u nacrtu ranije stoji da će biti izgrađena nova postrojenja. Taj zaokret u strategiji desio se nakon primjedbi Vodovoda i kanalizacije Podgorica, koji su ukazali da su planirane nove fabrike za otpadne vode u suprotnosti sa strateškim dokumentima. Umjesto samostalnih sistema, sada se insistira na priključenju na već opterećeni sistem glavnog grada. Koji već sada teško funkcioniše.

I dok planeri u Ministarstvu prostornog planiranja tvrde da je sve pod kontrolom, jedan od članova Savjeta za reviziju plana, prostorni planer Dragoljub Marković, ostaje pri svom ranije iznesenom negativnom mišljenju. Ukazuje da su izmjene PUP-a koje su prvobitno trebale biti tehničke, vremenom prerasle u potpuni prepravak cjelokupnog plana razvoja Podgorice. Samo od 2018. do danas odluka je dopunjavana čak sedam puta, pa je sada obuhvaćeno „više stotina inicijativa i predloga“, uključujući i strateški osjetljive prostore Crne Gore. Drugim riječima – sve i svašta, bez jasnog reda, prioriteta i strategije.

Pitanje vodosnabdijevanja ostaje bez odgovora. Član Savjeta Milorad Janković upozorava da u planu nijesu dati jasni podaci o tome koliko vode treba za budući grad. Podaci postoje samo za prvu fazu realizacije, dok o kapacitetu izvorišta Mareza, koje se planira koristiti, nema detaljnih informacija. Izgradnja novog grada na Veljem brdu, zaključuje Janković, potencijalno ugrožava upravo to izvorište.

I iz preduzeća Vodovod su dali četiri primjedbe, koje su uvažene – ali uz brojne rezerve. Upozoreno je da se nije analizirala sposobnost postojećih potisnih cjevovoda sa Mareze, koji bi mogli biti dovedeni u pitanje ako se novo naselje priključi na njih. U prijevodu: postoji realna mogućnost da Podgorica ostane bez stabilnog vodosnabdijevanja. Uprkos tome, Ministarstvo i dalje smatra da je Mareza “idealna”, i predlaže noćno punjenje rezervoara – kao da se voda u modernom gradu troši samo danju.

Zabrinjava i ignorisanje problema u vezi sa tretmanom otpadnih voda. Kanalizaciona infrastruktura se, prema najnovijem planu, svodi na privremena lokalna rješenja za zgrade koje se izgrade prije izgradnje glavnog postrojenja, i to u zoni gdje nije predviđena nova fabrika za tretman. Drugim riječima, kanalizacija bi mogla postati gorući problem već u prvoj fazi realizacije.

Da stvar bude ozbiljnija, oglasilo se i Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koje je upozorilo na potencijalno poguban uticaj urbanizacije zelenih oboda grada – naročito na vodoizvorište Mareza i Park prirode rijeka Zeta. Upozoravaju da je ovakav plan u potpunoj suprotnosti sa dekarbonizacijom i obavezama koje je Crna Gora preuzela u okviru međunarodnih sporazuma. Njihovi argumenti su, međutim, svedeni na fusnotu, jer iz Ministarstva prostornog planiranja odgovaraju da je Velje brdo “projekat od javnog interesa”, čime se, po običaju, brišu sve dileme, primjedbe i zakonitosti.

Ni Uprava za vode nije zadovoljna. Ukazuju da PUP prepoznaje zone zaštite za izvorište Bolje Sestre, ali ne i za Marezu – pa su još jednom morali dostaviti podatke o zonama sanitarne zaštite. Poručuju da buduća urbanizacija ni u kom slučaju ne smije ugroziti kvalitet površinskih i podzemnih voda. No, postavlja se pitanje: ko će to garantovati?

Uprkos preko 500 primjedbi koje su pristigle tokom javne rasprave, Savjet za reviziju plana dao je pozitivno mišljenje – većinom glasova. I dok većina ćuti, jedan član ostaje dosljedan u protivljenju, drugi upozorava na nejasne podatke, a institucije koje bi morale biti čuvari prirodnih resursa – ignorišu se. Urbanistički zahvati bez osnovnih odgovora, bez studija i bez plana – postaju nova norma.

Ako je suditi po ovome, Velje brdo bi moglo postati simbol stihijske gradnje, institucionalne neodgovornosti i ignorisanja javnog interesa zarad nevidljivih benefita. A kada sve krene da puca po šavovima – neće biti važno ko je glasao za, a ko protiv. Biće kasno.