Odluka o davanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u dugoročnu koncesiju ocijenjena je kao jedna od ključnih ekonomskih i strateških odluka za Crnu Goru, zbog čega, kako se ističe, zahtijeva maksimalnu pažnju, transparentnost i dugoročno promišljanje.

U razgovoru za “Dan”, osnivač kompanije Oki era Orhan Hodžić upozorio je da se radi o potezu koji nosi ozbiljne posljedice po budući razvoj države, naročito imajući u vidu značaj aerodroma kao strateške infrastrukture.

Prema njegovim riječima, iako koncesioni model može donijeti određene benefite, posebno kroz investicije, modernizaciju i jačanje međunarodne pozicije crnogorskih aerodroma, ostaje otvoreno pitanje da li je predloženi finansijski okvir adekvatan stvarnom potencijalu koji Crna Gora ima kao turistička i avio-destinacija.

On je ukazao da se procjene kreću oko 20 miliona eura godišnje prihoda za državu, ali da nije jasno da li takav model u potpunosti valorizuje dugoročne mogućnosti koje bi aerodromi mogli ostvarivati u narednim decenijama.

Posebno ga, kako je naveo, zabrinjava brzina donošenja odluke, imajući u vidu da su aerodromi jedan od najvažnijih državnih resursa i da su u prošlosti već postojali različiti, često neujednačeni pristupi njihovom razvoju.

Hodžić, koji je bio i član Odbora direktora Air Montenegra u periodu 2022–2023. godine, smatra da odluka nije smjela biti donijeta uz percepciju ubrzanog procesa ili bez dovoljno vremena za sveobuhvatnu analizu.

On je naglasio da aktuelni razvoj tržišta, uključujući jačanje nacionalne avio-kompanije, dolazak novih avio-kompanija i otvaranje baza, pokazuje da postoji realan prostor za organski rast prihoda, čak i bez hitnog ulaska u dugoročnu koncesiju. Zbog toga postavlja pitanje da li država, kako kaže, potencijal možda prodaje ispod njegove stvarne vrijednosti.

Podsjetio je i da aerodromi nijesu samo transportna infrastruktura, već predstavljaju “ulazna vrata ekonomije, turizma i međunarodnog pozicioniranja države”, te da svaka odluka u vezi sa njima mora biti zasnovana na jasnoj strategiji i zaštiti dugoročnog državnog interesa.

U tom kontekstu je poručio da Crna Gora ne smije donositi odluke pod pritiskom vremena, već isključivo na osnovu analize koja će obezbijediti maksimalnu korist za državu, privredu i građane u narednih 30 godina.

– Crnogorski parlament i poslanici sada imaju najveći izazov pred sobom. Vjerujem da će povući mudri potez – naveo je Hodžić.

Kada je riječ o samom modelu koncesije, Vlada je prošle srijede donijela odluku da upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu na period od 30 godina dodijeli južnokorejskom Inčonu. Ugovor predviđa jednokratnu naknadu od 100 miliona eura, zatim varijabilnu naknadu od 35 odsto godišnjih prihoda, kao i investicije u iznosu od oko 300 miliona eura.

Prema projekcijama Vlade, država bi od koncesije trebalo da prihoduje oko 20 miliona eura godišnje u budžetu, dok se ukupni finansijski efekat tokom 30 godina procjenjuje na oko milijardu eura. Ipak, ova odluka još nije pravosnažna, jer mora dobiti potvrdu Skupštine Crne Gore, kojoj će Vlada tek dostaviti predlog odluke i ugovora. Dokument, međutim, još uvijek nije javno objavljen.

Cijeli proces koncesije ima dugu hronologiju. Tender za davanje koncesije nad oba aerodroma raspisan je krajem 2019. godine, u vrijeme Vlade koju je predvodio Duško Marković, tadašnji funkcioner Demokratske partije socijalista.

Proces je zaustavljen 2020. godine, kada je izbila pandemija koronavirusa, koja je značajno uticala na avio-saobraćaj i globalnu industriju.

U narednom periodu, tokom mandata vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, nije bilo odluka u vezi sa ovim tenderom, sve do kraja 2023. godine, kada je Vlada Milojka Spajića odlučila da se postupak nastavi i dovede do kraja.

Ipak, brojni stručnjaci su u međuvremenu ukazivali da bi trebalo raspisati novi tender sa izmijenjenim uslovima, jer oni definisani 2019. godine više ne odgovaraju aktuelnim tržišnim okolnostima i stanju u avio-sektoru. Uprkos tim sugestijama, Vlada je odlučila da nastavi započeti proces.

Savjetnica premijera Milena Milović saopštila je da je i ranije razmatrana mogućnost novog tendera, ali da je Inčon u svojoj ponudi izašao sa 35 odsto učešća u prihodima kao varijabilnom naknadom, iako je početni uslov bio 10 odsto.

Na kraju, dok se čeka konačna odluka Skupštine, ostaje otvoreno pitanje da li će Crna Gora ući u ovaj aranžman kao strateški iskorak ili kao potez koji dugoročno može značiti odricanje od većeg dijela potencijalne vrijednosti jednog od svojih najvažnijih infrastrukturnih sistema.